Zona
Fotolia 72159576 xs

IMA LI LJEPOTA CIJENU

Ideal kojem poklonici estetskih  zahvata teže često oblikuje jednu te istu "savršenu osobu", jer pacijenti koji pristupaju takvim operacijama često traže izgled njima najljepšeg celebritya.

Ima li ljepota cijenu? U doba estetske kirurgije očito ima. Liposukcija, povećanje (ili smanjenje) grudi, umetci u obraze i usta, sve su to danas normalne pojave koje nas svakodnevno bombardiraju s televizijskih ekrana i s naslovnica časopisa, te nam nameću određeni ideal ljepote, što estetsku kirurgiju čini rastućim biznisom.

Povijest estetske kirurgije

Iako je teško zamisliti postojanje plastičnih operacija izvan granica suvremenog doba, estetski zahvati izvodili su se još u drevno doba, iako najčešće u rekonstrukcijske svrhe. Naime, prvi podaci o takvim zahvatima datiraju iz 700. g. p. K., a govore o tome da su Indijci poznavali presađivanje kože, te rinoplastiku i otoplastiku. Prvi esteski kirurg koji se spominje je Sushruta, koji je svoj rad opisao u tekstu Sushruta Samhita, pisanom na sanskrtu, a čak su i drevni Rimljani u 1. st. p. K. poznavali zahvate poput rekonstrukcije oštećenih ušiju.

Prije otkrića anestezije svi su kirurški zahvati, uključujući i estetske, bili iznimno bolni, pa su se na njih odlučivali u principu samo oni pojedinci kojima je ona stvarno bila potrebna. Otkriće penicilina označilo je novi napredak na polju estetske kirurgije, jer se time smanjila mogućnost infekcije. Plastična kirurgija tad se počela sve brže razvijati, da bi danas bila više povezana s estetskom funkcijom, nego s rekonstrukcijskim zahvatima.

Zašto estetska kirurgija?

Neka istraživanja pokazuju da velik broj ljudi koji se podvrgavaju estetskim operacijama pati od nekog psihičkog poremećaja. Tako 18% ljudi koji su se podvrgli nekom estetskom zahvatu uzimaju lijekove, najčešće antidepresive za liječenje nekog psihijatrijskog stanja, dok je to zabilježeno kod svega 5% onih koji se nisu podvrgli nikakvom zahvatu.

Podvrgavanje estetskim zahvatima povezano je i s nesigurnošću, odnosno s nedostatkom samopouzdanja osobe koja se na njih odlučuje. Istraživanje među ženama sa silikonskim umetcima, u SAD-u izvršeno između 13.000 žena, te u Kanadi na uzorku od 24.000 žena, pokazalo je da je kod tih žena zabilježena dva do tri puta veća sklonost samoubojstvu, nego kod žena koje taj zahvat nisu napravile. Ti se rezultati pak tumače na tri načina. Prvo objašnjenje je da rupa u implantatima mijenja kemijski sastav u mozgu, potičući kod nekih žena sklonost samoubojstvu. Drugo objašnjenje je da su žene s implantatima sklonije raznim ovisnostima poput droge i alkohola, a treće smatra da žene koje se podvrgavaju plastičnim operacijama imaju neke psihijatrijske poremečaje od ranije, ali da ih kirurzi ne primjećuju ili ih ignoriraju.
Ipak, kod večine žena koje su se podvrgnule estetskoj operaciji zabilježena je veća razina samopouzdanja, te su u principu zadovoljne svojim izgledom. Neke žene pate od "umišljene ružnoće", te s takvim zahvatima pretjeruju i uvijek se iznova vraćaju u ordinaciju.
"Dolaze, bilo da žele još neki zahvat, a nakon preko deset godina samostalne prakse vraćaju nam se pacijentice koje su operirane i prije desetak godina na nastavak nekih procedura koje služe za rejuvenaciju", kaže dr. Duško Maletić, estetski kirurg i autor knjige "Estetska kirurgija: primjeri iz prakse i mogućnosti".

Prije odlaska na estetsku operaciju osoba bi morala o motivima svoje operacije razgovarati s psihologom, no to se na žalost ne događa često i na našim prostorima nije uobićajena praksa. No pacijentice razgovaraju i s estetskim kirurgom, koji ih može odbiti ako smatra da su njihovi motivi ili želje apsurdne, tvrdi dr. Maletić i dodaje:
"Naravno, morao sam odbiti neke pacijentice koje su imale totalno nerealne želje, koje sigurno ne vode estetskom profiliranju."

Estetska kirurgija u Hrvatskoj

Povećanje grudi, korekcija nosa, liposukcija i uklanjanje podočnjaka neke su od najčešćih operacijama kojima se godišnje podvrgne oko 3.000 Hrvata, što je relativno mala brojka budući da se na isto godišnje odlučuje preko 10 milijuna Amerikanaca.

"U usporedbi sa SAD-om, praksa estetskih operacije kod nas u Hrvatskoj je još u povojima. No, tu ima dosta toga i što je dobro - kod nas se još uvijek radi sa više medicinskog pristupa - traži se ipak da postoji neka medicinska indikacija za operaciju, a ne samo po željama pacijenata. Barem je tako u mojoj praksi - nakon konzultativnog pregleda koji obavljamo besplatno kažem pacijentima što je za njih ponajbolje učiniti u tom trenutku", kaže dr. Maletić.

No da praksa estetskih operacija u Hrvatskoj raste, dokazuju hrvatski jetseteri koji se često više puta podvrgavaju takvim zahvatima, iako to rijetko priznaju. Budući da je ponekad upitna strućnost estetskih kirurga, i u Hrvatskoj je zabilježeno nekoliko afera koje su završile sudskim tužbama, pa čak i smrtnim slučajevima. No kako se tehnologija razvija u svijetu tako napreduje i u Hrvatskoj.

"Najtraženiji zahvat je liposukcija - kako kod nas tako i u svijetu. Slijede zahvati rejuvenacije (pomlađivanja) sa minimalno invazivnim metodama - kako bi se u boljem izdanju osobe koje se podvrgnu zahvatu mogle što prije pojaviti u svakodnevnici. Zahvati rejuvenacija mogu biti ablativni (sa ljuštenjem - laserski, kemijski, mehanički) gdje je oporavak tjedan dana, ili pak neablativni (radiage, laser) gdje nema kompliciranog poslijetretmanskog oporavka, već je moguće odmah se vratiti svakodnevnim obvezama", kaže dr. Maletić o najčešćim estetskim zahvatima.

Iako se estetskim operacijama najčešće podvrgavaju žene, broj muškaraca koji traže takav zahvat raste, mada će oni o tome pričati još manje nego žene, istiće dr. Maletić:
"Muškarci na našim prostorima se još uvijek u znatno manjem broju podvrgavaju estetskim operacijama. No, ima pomaka - nekada su operirali samo odstojeće uške, nos, transplantirali kosu, a danas rade liposukciju trbušne stijenke, grudi, blefaroplastiku, epiliraju se itd."


Moguće komplikacije

O komplikacijama koje su moguće prilikom estetskih zahvata ne govori se mnogo, budući da mnogi ističu da se takve komplikacije događaju rijetko. Prije se govorilo da implantati mogu izazvati rak, no danas je to opovrgnuto. Međutim implantati mogu ponekad utjecati na dojenje, tako što pritiskom smanjuju protok mlijeka do bradavice. Također, oko umetka se stvara novo tkivo i tvori kapsulu koja ponekad može uzrokovati stiskanje implantata, što može uzrokovati promjenu oblika dojki, ali i bol. To se češće događa kod rekonstrukcije grudiju nego kod estetskog povećanja, ali takve su promjene česte i kod ugradnje silikonskih umetaka.

Pucanje i curenje implantata danas je pak izuzetno rijetko, no implantati mogu utjecati na mamografiju, budući da ona zahtijeva kompresiju grudi da bi se dobili što bolji rezultati, što povećava vjerojatnost napuknuća implantata, pa se zbog tog koriste posebne tehnike koje zahtijevaju duže trajanje snimanja, a samim tim i veće izlaganje rendgenskim zrakama. Također, nakupine kalcija ili ožiljci oko implantata mogu prikriti tumor ili biti krivo protumaćeni kao tumori, te nepotrebno uzrokovati tretmane kao što je biopsija. Prema nekim podacima jedna od četiri žene mora na dodatnu korektivnu operaciju zbog pucanja i curenja implantata, infekcije, pomicanja uslijed kontrakcija ili nakupljanja kalcijeva depozita.

Kod rinoplastike znaju se dogoditi slučajevi gdje pacijenti nakon zahvata imaju teškoća s disanjem, zbog čega je potrebna korektivna operacija, ili se pak jave infekcije koje se rješavaju antibiotskom terapijom.
"U principu kirurgija kože nema puno komplikacija. Svakako je estetski najgora infekcija. No, danas se svi maksimalno trude da se komplikacije koliko je god moguće već u samom postupku izbjegnu, ili ako se očekuju ne pristupa se operaciji", kaže dr. Maletić.

Svejedno, usprkos mogućim komplikacijama i razdoblju oporavka nakon pojedinog zahvata, velik se broj ljudi ipak odlučuje na njih. Neki estetske operacije uspoređuju s narcizmom, a narcizam s fašizmom, no pitanje je gdje je granica stvarne potrebe za operativnim zahvatom, a gdje počinje ljudska taština? Također mnogi se pitaju ne bi li bilo potrebno izgraditi samopouzdanje, umjesto promjene izgleda, budući da ideal kojem poklonici takvih zahvata teže često oblikuje jednu te istu "savršenu osobu", jer pacijenti koji pristupaju takvim operacijama često traže izgled njima najljepšeg celebritya. Ta pitanja istovremeno u sebi sadrže i prikriveni strah od toga koliko smo daleko od svijeta u kojem će ljudi izgledati kao klonovi, a individualnost će potpuno nestati, što je krajnje crna, suglasit će se svi, vizija budućnosti.

Arhiva