Zona
Fotolia 52629716 xs

"ILUZIJA UČESTALOSTI" - JESTE LI PRAZNOVJERNI

Bît je ovog teksta demistificirati pojavu ponavljanja i podudarnosti te ih predstaviti kao jednu moćnu i zanimljivu igru ljudskoga uma kako se ne bismo izgubili u šumi samodijagnosticiranih objašnjenja. Naučite više.

Često nam se dogodi da čujemo ili pročitamo neku novu informaciju koja nas na neki način zaintrigira, što na svjesnoj, što na nesvjesnoj razini. Upravo zbog zainteresiranosti pobuđene u našim umovima odjednom počinjemo zamjećivati mnogo pojava povezanih s tom informacijom. Navest ću i konkretan primjer:

Prijatelj Vam kaže zanimljive podatke o broju 3, recimo da objasni njegovu simboliku, značenje, njegovu povezanost s religijskim ili povijesnim kontekstom. Pretpostavimo da Vas to zainteresira, ali ne impresionira do te mjere da o tome krenete istraživati, no uskoro počnete primjećivati taj broj posvuda – kao kućni broj dok prolazite ulicom, na registracijskim tablicama, kad pogledate na sat, na dnu stranice knjige koju čitate, kao broj komentara na određenoj objavi na Facebooku, a nakon toga možda počnete taj broj povezivati i sa svojim životom, bliskim osobama, važnim datumima i događajima.

Naveden je primjer za broj, ali isto se može dogoditi i s doslovno bilo čim drugim – predmetom, pojavom, bićem, riječju…

Zanimljivo je također i ono što se događa u našem umu nakon što osvijestimo da konstantno zamjećujemo neobične i neobjašnjive povezanosti s informacijom s kojom smo možda posve slučajno došli u kontakt. Počinjemo prekomjerno razmišljati o tome zašto nam se to događa i o tome što bi nam se dogodilo da nam ta informacija nije zapela za oko ili uho. Međutim, ne dolazimo do suvislog zaključka niti činjenice za koju bismo se mogli čvrsto uhvatiti i zbog toga nam često biva najlakšim nazvati tu podudarnost sinkronicitetom, no to su dva pojma koja nisu istovjetna, premda imaju sličnosti. Također, skloni smo tome da si pokušavamo objasniti ovakvu naizgled neobjašnjivu pojavu. Kao ljudi, vrlo smo znatiželjni, čak i u slučaju da naša znatiželja može uzrokovati negativan učinak. Skloni smo poimanju neizvjesnosti kao neugodne premda i nešto što je izvjesno također može biti neugodno, ali ovaj drugi slučaj ipak nekako lakše prihvatimo. Znatiželja nam daje snagu zato što koliko god da smo svjesni da je informacija za kojom tragamo morbidna ili bizarna, tu potragu za njom i način na koji ćemo prihvatiti i podnijeti rezultat svojega istraživanja shvatit ćemo kao izazov. Prema riječima Stephena Kinga, američkog autora najpoznatijeg po svojim popularnim horor romanima: „Mi izmišljamo horore kako bismo se uspijevali nositi sa stvarnim hororima.“ Kako se ne bismo upleli u zamku ponekad nepotrebne i mistificirane znatiželje, dobro je razumjeti pojavu koju ću detaljnije pojasniti.

U psihologijskoj terminologiji koristi se naziv iluzija učestalosti i taj pojam sinonim je pojmu Baader – Meinhofov fenomen. Baader Meinhof naziv je terorističke skupine koja je djelovala u Zapadnoj Njemačkoj od 70-ih do 90-ih godina prošloga stoljeća, međutim, naziv ovoga fenomena nema nikakve dublje veze s tom organizacijom, već je 1994. godine u okviru američkih novina „Pioneer Press“ postavljena online platforma za komentiranje te je jedan od komentatora spomenuo da je unutar 24 sata slučajno čuo dvije zasebne rasprave na istu temu, upravo o spomenutoj skupini Baader Meinhof te je neobičnost tih dvaju istovremeno odvojenih i povezanih događaja odlučio podijeliti na internetu pa je i sâm pojam ostao priznat i pod tim imenom.

Što se zapravo događa?

Naš um biva zadivljen novom informacijom i počinje selektivno djelovati na našu pozornost koristeći zanimljiv način istraživanja bez svjesnog razmišljanja o tome. Naš svjesni dio uma istražuje, čini da pomislimo i povjerujemo kako nam se događa puno više podudarnosti od onog trenutka u kojemu nam se prezentirao određeni podatak, no to je nešto što se događa na površini dok je, zagrebemo li malo ispod nje, u stvarnosti nešto drugačije. Stvar je u tome da nam se ne događa više podudarnosti, samo ih mnogo više primjećujemo. Ovaj fenomen događa se u slučaju da postoji interes za određenu informaciju. Zapravo, trebamo biti fascinirani nekom temom ili detaljem i to uvećava našu svjesnost o istome.

Prema proučavanju Arnolda Zwickyja, profesora lingvistike koji predaje na Sveučilištu Stanford u Kaliforniji, iluzija učestalosti izazvana je dvama psihološkim procesima koji se nazivaju:

1. selektivna pažnja – proces u kojem se fokusiramo samo na jedan dio velikog broja podražaja koje primamo u određenom trenutku

2. potvrda pristranosti, eng. confirmation bias – proces putem kojega se uvjeravamo da je svaka podudarnost samo još jedan dokaz našeg unutrašnjeg dojma da je određena pojava objektivno sveprisutna, baš onako kako je mi doživljavamo

Iluzije učestalosti događaju se svakodnevno, primjerice, kad se zaljubimo svaka pjesma koju čujemo čini nam se kao da je pisana samo za nas, također, ako smo se fokusirali na određeni predmet koji želimo kupiti, viđat ćemo ga konstantno u izlozima i na televizijskim reklamama bez da nužno o njemu istražujemo. Važno je razmisliti o tome da se katkad ne radi samo o događanju, već o primjećivanju.

Iluzija učestalosti u filmskoj i marketinškoj industriji

Čak je i snimljen film u kojemu se može prepoznati fenomen iluzije učestalosti. „Broj 23“ američki je psihološki triler u režiji Joela Schumachera snimljen 2007. godine. Jim Carrey ima ulogu glavnoga lika koji je opsjednut brojem 23 koji ga „prati“ kroz cijeli život.

Iluzija učestalosti koristi se kao sredstvo u mnogim trgovačkim kompanijama, no to nije ništa tajnovito, kompanije jednostavno pronalaze načine na koje će plasirati svoje proizvode željenoj skupini kupaca i to čine tako da istu reklamu prikažu na što više platformi – na društvenim mrežama, u novinama, na televiziji i radiju te na uličnim plakatima. Filozofija marketinških menadžera je transformirati glavnu prodavačku krilaticu u širok spektar formata – od poruka i slika na papirnatim plakatima preko snimki pa sve do videozapisa. Čim smo barem malo upoznati s tematikom iluzije učestalosti, nije nikakvo iznenađenje što ona služi kao misao vodilja u umjetnosti reklamiranja. Osim toga, općepoznato je da ljudi više kupuju određeni proizvod što su više izloženi reklamama na kojima se prikazuje isti, iako kada kupac primijeti da mu se prikazuju točno određeni proizvodi specifičnih brendova, vrlo je vjerojatno da će nakon prepoznavanja manipulacije prestati reagirati kupnjom.

Kako se nositi s iluzijom?

Cilj ovoga članka je pružiti uvid u fenomen o kojemu se vrlo malo govori i zna, a koji se događa svakodnevno i svakome. Baš zbog toga na njega smo navikli do te mjere da ne otkrivamo zašto se nedosljednosti događaju, već pronalazimo načine na koje ćemo ih sebi objasniti putem različitih praznovjerja i upitnih religijskih tumačenja ili ćemo ih, ako smo malo kreativniji od toga, protumačiti samo na nama svojstven način. Bît je ovog teksta demistificirati pojavu ponavljanja i podudarnosti te je predstaviti kao jednu moćnu i zanimljivu igru ljudskoga uma kako se ne bismo izgubili u šumi samodijagnosticiranih objašnjenja.

Autorica: Nika Hrvatić

Arhiva