Zona
Fotolia 78818893 xs

GLOBALNA URBANIZACIJA I NJEZINE POSLJEDICE

Globalni procesi imaju pozitivnu i negativnu prirodu.Rapidni rast urbanih područja rezultat je prirodnog povećanja populacije te sve većih migracija u gradove.No, sve ima svoju cijenu.Saznajte više.

Urbanizacija je svoj globalni zamah uzela 50-ih godina prošlog stoljeća. Podaci govore da je početkom 20. stoljeća u urbanim naseljima živjelo 150 milijuna ljudi. U tadašnjem kontekstu, to je bilo 5% ukupne svjetske populacije. Gledano u kontekstu sadašnjosti, UN-ova predviđanja za 2007. godinu su se ostvarila. Naime, kao što je UN predvidio, danas gotovo polovica svjetske populacije živi u gradovima. Daljnja UN-ova predviđanja su da će se ta brojka do sredine ovog stoljeća povećati i do tri četvrtine. Postoje i podaci koji govore da će do 2025. godine više od 5 500 milijuna stanovnika živjeti u gradovima. Procesom urbanizacije najviše su zahvaćene slabije razvijene zemlje svijeta te megagradovi ili velike gradske aglomeracije. Ova demografska promjena koja se događa u svijetu najviše zahvaća Afriku i Aziju. Veći dio te promjene odvija se u 22 megagrada tih kontinenata u kojima se očekuje da će do 2015. godine živjeti oko 20 milijuna ljudi. No, niti danas situacija nije znatno bolja. Azija danas ima 143 grada u kojima živi 47,5% ukupne svjetske populacije! Iako postoje razlike u dinamici koja se odnosi na zahvaćenost ovim procesom, teško je reći da postoji neki prostor na planeti Zemlji koji je pošteđen od ovog, nazovimo ga, globalnog trenda. Gradovi danas imaju veliku ulogu. Oni su nositelji razvoja i promjena. Iako ovaj globalni proces ima svoje pozitivne strane, postoje i one negativne prirode. Novi eksperiment koji se događa na planeti Zemlji ima svoju cijenu.

2015. godine megagradovi s 10 milijuna stanovnika

Opće je poznato da je tijekom povijesti većina stanovništva živjela ruralnim načinom života. Danas se ta situacija znatno promijenila. Sve više migracija u urbanizirana područja tj. gradove dovelo je do stvaranja urbane populacije. Statistike pokazuju da je 1950. godine manje od 30% svjetske populacije živjelo u gradovima. Kako se približavala 2000. godina, ta brojka je narasla na 47%, a do 2025. godine se očekuje da će porasti i do 60%. Definicija urbanog područja varira od zemlje do zemlje. Standard ne postoji, pa svaka zemlja razvija svoje kriterije koje koristi prilikom definiranja. No, činjenica je da nazivanje nekog mjesta urbanim, ili gradom, varira ovisno o broju stanovnika. Pa tako, gradovi koji imaju više od 8 milijuna stanovnika i gustoću naseljenosti od 2000 stanovnika po četvornom kilometru nose naziv megagradovi. Eksplozivan rast gradskog stanovništva doveo je do pojave megagradova. Dok ih je početkom stoljeća bilo 41, do 2015. godine se očekuje da će ih biti 50. Za polovicu tih megagradova se očekuje da će imati preko 10 milijuna stanovnika. Podaci govore i da će do 2015. godine postojati 59 afričkih gradova s populacijom između jednog i pet milijuna stanovnika. Slična situacija biti će prisutna i u Latinskoj Americi, koja će imati 65 takvih gradova i u Aziji, koja će imati 253 takva grada. Pedesetih godina prošlog stoljeća samo su New York i London ulazili u kategoriju megagradova. Pedeset godina nakon toga, dakle do 2000. godine, ta brojka je postala deset puta veća.

Rapidni rast urbanih područja rezultat je prirodnog povećanja populacije te sve većih migracija u gradove. Bez obzira o kojoj vrsti migracije da se radi, svaka od njih doprinosi razvitku procesa urbanizacije. Faktori koji ljude motiviraju na migraciju najčešće su nezaposlenost, povoljne poslovne mogućnosti, što povlači i mogućnost boljeg načina života, te potreba za boljim klimatskim uvjetima. Međutim, to nisu jedini razlozi koji dovode do globalne urbanizacije. Prema riječima Ognjena Čaldarovića, profesora na Odsjeku za sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, najznačajniji faktori koji uzrokuju rapidnu urbanizaciju mogu se podijeliti u nekoliko grupa. Kao što i sam tvrdi, ti faktori su sljedeći: "Prvi faktor je taj da ruralni, agrarni život, se sve više doživljava kao nešto što predstavlja prošlost, neadaptiranost, udaljenost od osnovnih tijekova događanja u svijetu. Drugi faktor je da individualni poljoprivrednik ne može konkurirati masovnoj proizvodnji, pa je i njegova egzistencija u ruralnim okvirima ugrožena. Nadalje, u zemljama u razvoju, došlo je do naglog raspada gotovo svih institucija agrarnog i ruralnog društva, a preostali stanovnici pokušavaju naći bilo kakvo zaposlenje i ostvariti životne šanse u urbanim centrima. Na kraju, četvrti faktor je taj da se urbani milje sve više pokazuje kao najznačajniji u suvremenom svijetu - sve se "važne stvari", kako poručuju i masovni mediji, događaju u najvažnijim i najvećim gradovima", te dodaje: "Zašto bih baš ja, primjerice, kao stanovnik neke ruralne zajednice, bio onemogućen od participacije i sudjelovanja u (simboličkom) životu "poznatih i bogatih"? Najkraće rečeno, urbanizacija postaje sve više planetarni fenomen, gube se granice među pojedinim gradskim cjelinama, rađa se "ekumenopolis" - svjetski grad!" Generalno gledano, gradovi su mjesta gdje ljudi imaju otvorene brojne mogućnosti te su zbog toga iznimno privlačni. Zbog toga niti ne čudi što se ljudi iz ruralnih područja žele preseliti u ona urbane prirode.

Problemi urbanog rasta

Proces urbanizacije povlači puno više promjena od samog porasta populacije u gradovima. Urbanizacija dovodi do promjena u ekonomskim, društvenim i političkim strukturama u regiji u kojoj se odvija. Ubrzani razvoj gradova dovodi do sužavanja njihovihmogućnosti u opskrbljivanju uslugama kao što su energija, edukacija, zdravstvena briga, prijevoz i fizička sigurnost. Razlog toga je vrlo jednostavan. Vlade imaju sve manje resursa za osiguravanje bazičnih potreba gradova, što dovodi do toga da gradovi postaju mjesta ozbiljnih problema u okolišu te središta siromaštva. Povoljne prilike za zapošljavanje, već spomenuti razlog koji privlači ljude u gradove, stvara situaciju u kojoj postoji ogromna količina radne snage koja nudi svoje usluge za male nadnice. Tu priliku najčešće iskorištavaju inozemne kompanije iz razvijenih zemalja svijeta koje na taj način mogu dobiti puno veću količinu dobara, nego u slučaju da su nadnice veće. Cijela situacija dovodi do paradoksalnog pitanja - služi li urbano siromaštvo potrebama globalnog kapitala? "Inozemne kompanije svjetske razine iskorištavaju činjenicu da je rad na zemaljskoj kugli negdje manje, negdje više plaćen, pa se iskorištavanjem jeftine radne snage u nerazvijenim zemljama ostvaruje ekstra profit. Tu situaciju poznajemo i mi u Hrvatskoj, primjerice, u brodogradnji", ističe prof. Čaldarović.

Daljnji problemi koje uzrokuje urbanizacija su povećanje prometa, zagađenje zraka i vode, uništavanje agrikulturnih zemljišta, parkova i otvorenih prostora i slično. Koje bi bilo rješenje ove situacije? Prema riječima prof. Čaldarovića, navedene probleme gotovo je nemoguće efikasno riješiti. Prof. Čaldarović smatra da je povećani privatni promet moguće "riješiti" jedino smanjivanjem dostupnosti, restrikcijama uz kompenzaciju s efikasnim, jeftinim (besplatnim) točnim i ugodnim javnim prometom, te dodaje: "Čini se da to vrlo slabo razumiju donosioci odluka u Zagrebu koji planiranom izgradnjom garaža u centru grada dovlače tisuće novih automobila u najuži centar Zagreba. Slična situacija je i u Splitu." Što se tiče zagađenja zraka, prof. Čaldarović smatra da ga je moguće do stanovite mjere smanjiti tehnološkim unapređivanjem izgaranja goriva, kako onih za grijanje u domaćinstvima, tako i u korištenju automobila, no naglašava da se opet mora pribjegavati restrikcijama i konverzijama tipova energije. Ali postoji i pomalo neugodna, ali realna situacija koju prof. Čaldarović, također, ističe: "Ukoliko se urbanizacija nastavi nesmiljenim tempom, najvjerojatnije ćemo u možda ne toliko dalekoj budućnosti "čuvati" komade i ostatke prave prirode, elemente ruralnog života i općenito "prirodne tradicije" u posebnim muzejima koji bi se mogli uskoro početi formirati", te dodaje: "Negativna strana pretjerane urbanizacije svakako je ugrožavanje prirode kao takve, prirodnog, običnog, nekonstruiranog (danas je moguće sve napraviti bilo gdje), a totalna urbanizacija dovodi do sve veće sličnosti gradova u svijetu. U nekoliko narednih godina Zagreb će primjerice biti sve sličniji nekom bezimenom gradu s cca. milijun stanovnika, izgubit će svoj prepoznatljivi identitet, a dobit će prepoznatljivu "internacionalnu dimenziju" sa svuda sličnim poslovnim staklenim tornjevima čija je jedina razlika u visini objekta i boji fasadnih stakala." Posljedice globalne urbanizacije su i više nego očite. No, ima li ona kakve pozitivne strane? Prema riječima prof. Čaldarovića, urbanizacija dovodi i do uspostavljanja stanovitih "urbanih standarda", kako u opskrbi osnovnim komunalijama, tako i do prihvaćanja standarda komunikacije, ophodnje, odnosno svega onoga što nazivamo "urbana kultura". "Svi stanovnici urbanih područja su i kozmopoliti, stanovnici svijeta koji postaje stvarno sve više "globalno selo", ali ne u negativnom smislu", objašnjava prof. Čaldarović.

U SAD-u slabo planiran urbani razvoj ugrožava okoliš, zdravlje ljudi i, općenito, kvalitetu života. U skladu s tim, mnogi stručnjaci upozoravaju da tako loše izrađeni plan doprinosi društvenoj, ekološkoj i ekonomskoj nestabilnosti u mnogim zemljama. Mnogi od velikih gradova infrastrukturno nisu pratili stalni porast broja stanovnika. U skladu s tim, njihovo prebrzo i često neplansko naseljavanje donijelo je niz nepoželjnih posljedica. Tipičan izgled takva grada danas čine bogate poslovne i stambene zone od visokokvalitetne do solidne izgradnje s jedne strane te sirotinjske gradske četvrti s druge. Od ukupno 3 milijarde ljudi koji danas žive u gradovima, njih 1 milijarda živi u sirotinjskim četvrtima bez čiste vode i adekvatnih sanitarnih uvjeta. Ovakva situacije ne ostaje bez posljedica. Naime, svake godine 1,6 milijuna stanovnika umire zbog ovakvih uvjeta života. Većina tih ljudi su djeca. Stručnjaci, poput znanstvenice Molly O' Meara Sheehan s Institua Worldwatch, naglašavaju da su djeca u takvim uvjetima izložena bolestima i nasilju te da zbog toga niti ne čudi način na koji okončavaju svoj život. Mnogi imaju vrlo oprečne stavove prema urbanim središtima. Pa tako, na njih gledaju kao na mjesta prepuna inovacija koje oduzimaju dah te istovremeno, kao što je već spomenuto, mjesta gdje siromaštvu nema kraja. S jedne strane u njima cvijeta svjetska ekonomija, dok s druge strane ona predstavljaju tlo za alijenaciju, religijske ekstreme i ostale oblike lokalne nesigurnosti.

Nova Afrika?

Već je spomenuto da slabo razvijene zemlje svijeta najviše zahvaća proces urbanizacije. Budući da se ovaj proces vrlo intenzivno razvija u ovim zemljama, znanstvenike je zanimalo što je uzrok tako brzog razvoja na tim područjima. Teorijski gledano, znanstvenici su izdvojili nekoliko razloga ovakvih promjena. Jedna od njih je širenje sve većeg broja inovacija iz razvijenih zemalja svijeta u one slabije razvijene te ovisnost periferije (nerazvijene zemlje svijeta) o jezgri (razvijene zemlje svijeta). Što prof. Čaldarović vidi kao razlog, kako ju on naziva, "hiperurbanizacije" u slabo razvijenim zemljama? "Najznačajniji razlog zbog kojeg se u zemljama u razvoju radi prvenstveno o specifičnoj "hiperurbanizaciji" je povećano siromaštvo, raspad agrarnog i ruralnog društva, nepostojanje klasične industrije, dramatičan porast broja nezaposlenih, visoka polarizacija bogatih i siromašnih stanovnika", tvrdi prof. Čaldarović, te nastavlja: "Mase nezaposlenih, mlađih ljudi, nižeg stupnja obrazovanja hrle u gradove da nađu bilo kakvo zaposlenje te da se na neki način "izjednače" s bogatima." Prema svemu sudeći, činjenica je da je urbanizacija u najsiromašnijim dijelovima svijeta posljedica vanjskih čimbenika koji prodiru iz razvijenih zemalja. Jačanje procesa urbanizacije u slabije razvijenim zemljama započinje polovicom 20. stoljeća. Tada je u njima došlo do demografske tranzicije. Urbanizacija je bila neminovna. Naime, ruralna područja su vrvjela od prenapučenosti i nedovoljno sredstava za egzistenciju, dok su se bolji uvjeti života sve više stvarali u urbanim središtima. Međutim, problemi koje urbanizacija donosi predstavljaju prevelik zalogaj za slabije razvijene zemlje svijeta. Većina stanovništva tih zemalja živi u divlje podignutim naseljima, što potvrđuju i UN-ovi podaci. Težak položaj ovih zemalja potvrđuje i prof. Čaldarović koji ističe sljedeće: "Zemlje u razvoju su u posebno teškom položaju. Uglavnom se radi o slabim ekonomijama ("banana-republike"), snažnih polarizacija na relaciji bogati-siromašni, moćni-nemoćni, zaštićeni-nezaštićeni i slično, pa se u suvremenoj literaturi govori o postojanju tzv. dualnog grada, dakle, grada bogatih i grada siromašnih koji je razdvojen ne samo psihološkim nego i fizičkim barijerama. Primjere možemo naći posebno u zemljama Južne Amerike, no i u nas se počinju razvijati sve više ideje "odvajanja", "ekskluzivnosti" i privatizacije."

Povijesno gledano iz perspektive slabije razvijenih zemalja, kao što je Afrika, samo je mali udio afričkog stanovništva živio u gradovima, iako su gradovi oduvijek igrali važnu ulogu kao centri kraljevstva, prekomorske trgovine, pa i obrazovanja. Situacija u Africi vezano uz urbanizaciju pokazuje da se većina urbane populacije koncentrira u samo nekoliko velikih gradova. Stopa rasta urbane populacije u Africi je među najvišima u svijetu te iznosi 4,3% godišnje. Usporedbe radi, ta stopa godišnje u svijetu iznosi 2,5%. No, iako broj populacije u afričkim gradovima raste, uvjeti života ne pokazuju takvu tendenciju promjene. U Africi i dalje postoje prizori prenapučenosti, zagađenosti i loših uvjeta stanovanja. Očigledno je da urbanizacija ne doprinosi toliko uvjetima života, pa zašto ona i dalje opstaje na tom području? Očito postoji neki razlog, kojeg možemo potražiti u riječima prof. Čaldarovića: "Postupno će se vjerojatno i u tim zemljama početi osjećati kvalitativni i pozitivni učinci urbanizacije. S jedne strane, radi se siromašnim društvima gdje je vrlo teško "preko noći" izvršiti bitne promjene i očekivati veće pomake. Nadalje, socijalna sredina u kojoj se odvija urbanizacija vrlo je slaba, nemoćna i nije u stanju podržavati socijalnim kapitalom osnovne gospodarske procese koji mahom dolaze izvana. No, u dugoročnom smislu, pozitivne posljedice urbanizacije, postizanje urbanih komunalnih i ostalih standarda, svakako će se očitovati i u tim zemljama." Inozemni stručnjaci kao jedan od razloga, zbog kojeg je urbanizacija na tim područjima opstala, ističu politiku koju je većina afričkih vlada vodila proteklih desetljeća. Njihov fokus bio je na ulaganju u gradove dok su se agrarna područja zapostavljala. Stoga, ljudi nisu imali izbora. Egzistencija im je ovisila o preseljenju u urbana središta. No, budućnost možda donosi drugačiju sliku. Prema podacima stručnjaka, afričke su se vlade okrenule nacionalnim programima koji uključuju niz različitih programa koji su osmišljeni s ciljem utjecanja na distribuciju populacije i naselja u zemlji. Ti programi sadrže i pokušaje smanjenja i usporavanja rasta glavnih i najvećih gradova. Također, ulaže se i u razvoj ruralnih područja te se uzima u obzir održivi razvoj, kao oblik zadovoljavanja potreba sadašnjosti bez negativnog utjecaja na zadovoljavanje potreba generacija u budućnosti.

Hrvatska priča - ugrožena obala i otoci

"Urbanizacija se i u Hrvatskoj razvija krupnim koracima već nekoliko desetljeća, osobito iza 1960-ih godina", ističe prof. Čaldarović. Prema njegovim riječima problemi koji su potaknuti urbanizacijom odnose se na pojačavanje postojećih razlika između urbaniziranih i neurbaniziranih područja, pražnjenja ruralnog i otočnog prostora, ali i nedostatak urbanizacije prostora koja bi posvuda "donijela" urbane tekovine uz uvažavanje lokalnih karakteristika. Sudeći prema riječima prof. Čaldarovića, najugroženija područja su obala i otoci. Kao što i sam tvrdi: "Kaotična urbanizacija pogotovo pogađa obalni i otočni prostor ("betonizacija i apartmanizacija") koji je već u velikoj mjeri devastiran, a sve su više ugrožena i brdsko-planinska područja." No, Hrvatska ima i neke prednosti u cijelom ovom procesu, a kao jednu od njih prof. Čaldarović ističe činjenicu da Hrvatska raspolaže s dobrom mrežom naselja, jednim većim te nizom srednjih i većih gradova koji sami za sebe čine centre atrakcije stanovništva i koji su u stanju pružiti tom stanovništvu posao, urbane tekovine i perspektivu.

Uzimajući u obzir najnapučeniji Tokio, koji ima 35 197 000 stanovnika, broj stanovnika u Hrvatskoj parira s brojem stanovnika Barcelone, što prema popisu stanovništva iz 2001. godine iznosi oko 4,5 milijuna stanovnika. Međutim, kakva je trenutna situacija u Hrvatskoj vezano uz urbanizaciju? Evo što o tome misli prof. Čaldarović: "Trenutno se u mnogim gradovima Hrvatske razvijaju procesi reurbanizacije i nečega što bismo mogli nazvati "kvalitativnom" urbanizacijom. Radi se o naseljima koja se ne nalaze više pod pritiskom snažne migracije i useljavanja pa u tom smislu mogu posvetiti pažnju "kvalitetnoj urbanizaciji", odnosno poboljšavanju stupnja urbaniteta. Mislim da ima mnogo takvih primjera koji se odnose kako na cjelovite gradove, primjerice Zadar, ili pak na neke ambijente, riva u Splitu. Dakle, u bližoj budućnosti se, s obzirom na mali ili čak negativan prirodni prirast stanovništva u Hrvatskoj ne mogu očekivati bitnije promjene sa snažnim oscilacijama pa bi u fazi "stagnacije" mnogi gradovi mogli "podići" svoj stupanj urbaniteta na daleko višu razinu od one koju sada posjeduju", te nastavlja riječima: "S druge strane u mnogim gradovima, primjerice u Zagrebu, dolazi do nesmiljenog raubanja gradskog zemljišta, izgradnje stambenih objekata koje se pompozno nazivaju "urbane vile" te pogušnjavanja stambene gustoće i uništavanja zelenih površina. Nadalje, veliki problem o kojem bi trebalo vrlo hitno temeljno raspraviti je sve veća dominacija projektiranja pred planiranjem. Urbanistički plan kao instrument regulacije sve se više povlači pred projektima, recimo, novih, "najvećih" poslovnih zgrada bez razmišljanja o tome gdje bi takve zgrade trebale biti locirane, ako uopće, zašto, te u kojim omjerima. Privatni investitor, korporativni agent, sve više utječe na kreiranje strukture i fizionomije gradova, pa i u nas."

Gradovi - opasnost za Zemlju?

Kad se sve zbroji i oduzme, mnogi se pitaju je li urbanizacija prijetnja čovječanstvu? Prema mišljenju prof. Čaldarovića, urbanizacija se pokazala vrlo snažnom silom, procesom koji se vrlo teško može ograničavati, regulirati i usmjeravati te je u tom smislu ona svjetski fenomen i kao takva ne predstavlja nikakvu posebnu opasnost čovječanstvu. No, mišljenje prof. Čaldarovića ne završava ovim riječima. "U možda ne toliko dalekoj perspektivi, cijela će ekumena biti urbanizirana pa ćemo, kako je to predviđao grčki urbanist Doxiadis, imati "ekumenopolis" ili svjetski grad. U tom će gradu praktički nestati razlike između pojedinih naselja, gradova, već će umjesto toga postojati kontinuirano urbanizirano "tkivo" s pojedinačnim akcentima nekih, bivših, gradova i metropola", tvrdi prof. Čaldarović, dodajući: "No, moguće je da dođe i do odustajanja od nastavka urbanizacije, do njenog zaustavljanja ili prekida, odnosno do porasta "deurbanizacije" i povratka u ruralizam. No, takva je opcija, za sada, vrlo teško provediva i stoga je nevjerojatna. Možda će ekološki problemi suvremenih urbaniziranih sredina dovesti do pokušaja prekida daljnje urbanizacije, ali treba biti sasvim jasno da globalni pokret protiv urbanizacije za sada ne postoji, niti će ga biti moguće lako uspostaviti."

Iako je područje ove tematike tema mnogih rasprava, činjenica je da megagradova ima sve više. Prema UN-ovim procjenama, do 2015. godine Tokio i Bombai imati će preko 26 milijuna stanovnika. Prema riječima stručnjaka, osnovni cilj ovakve politike razvoja je kreirati plan putem kojeg će se smanjiti siromaštvo, povećati dostupnost osnovnih znanstvenih usluga i povećati obrazovni nivo. Krajem 2000. godine održano je zasjedanje Opće skupštine UN-a na kojem je donesena Milenijska deklaracija u kojoj su postavljeni ciljevi i indikatori koje treba dostići do 2015. godine. U sklopu nje nalaze se i gore navedeni parametri (vezani uz smanjenje siromaštva i ostalo). Hoće li ti ciljevi biti ostvareni, saznati ćemo do 2015. godine.

Jedan od ozbiljnih problema je i zagađenje zraka, pogledajte video i doznajte kako se taj problem manifestira u velikim gradovima.

Arhiva