Zona
Fotolia 42425226 xs

GLOBALNA EKONOMIJA STRAHA 01

S obzirom na stvarnost u koju je naše društvo ušlo, u ovoj seriji članaka pokušat ćemo vas educirati o recesiji.

Svi danas govore o recesiji. No, što je zapravo recesija? Ekonomski gledano recesija je redukcija BDP-a neke zemlje, a neka opća definicija recesije upućuje na period reducirane ekonomske aktivnosti. S obzirom na aktualnost ove tematike, s kompleksnijom definicijom recesije i njezinim posljedicama većina ljudi je već upoznata. Američki National Bureau of Economic Research ekonomsku recesiju definira kao značajni pad ekonomske aktivnosti u cijeloj zemlji koji traje više od nekoliko mjeseci te je najuočljiviji u redukciji BDP-a, padu osobnih prihoda, zaposlenosti, industrijske proizvodnje i prodaje. Najčešći rok trajanja ovakvog stanja u ekonomiji je od dva do više kvartala u godini, a ne postoje u potpunosti pouzdani čimbenici koji ukazuju na početak recesije. Recesija je manje duboka i ozbiljna od depresije. Prolongirana recesija, ona koja traje tri ili četiri godine, nosi naziv ekonomska depresija čiji uzroci i rješenja ovise od slučaja do slučaja. Prema MMF-u razdoblja kad je globalni rast manji od 3% definiraju se kao globalna recesija. MMF smatra da se globalna recesija pojavljuje u ciklusima između 8 i10 godina. Recesija uobičajeno započinje u jednoj zemlji i treba joj određeni broj mjeseci da se preseli u druge. Sastoji se od tri osnovna obilježja, a to su: trajanje, dubina i difuzija. Strategije koje se koriste za izlazak ekonomije iz recesije ovise o tome kojoj "ekonomskoj školi" se država prikloni te o analizi osnovnih obilježja recesije, a potrošači na recesiju odgovaraju tako da pažljivije troše.

Recesija ili depresija?

Prema ekonomskim podacima, u trenutnoj recesiji koja vlada svijetom uključen je velik broj zemalja. SAD je ušao u recesiju krajem 2007. godine, a tijekom 2008. godine mnoge zemlje su slijedile njegov primjer. Trenutna ekonomska kriza smatra se dubokom i ozbiljnom. Potrošačima je pao nivo povjerenja, a smatra se da će oporavak biti prilično dug. Stanovnici SAD su snažno pogođeni trenutnim ekonomskim stanjem u svijetu zbog iznimnog pada vrijednosti njihovih nekretnina. Osim toga, stanovnici SAD su zabrinuti i oko mogućnosti gubitka radnog mjesta. U studenome 2008. godine poslodavci su eliminirali 533 000 radnih mjesta, što je najveći gubitak u jednom mjesecu tijekom protekle 34 godine. Takva situacija među ljudima vlada više-manje svugdje u svijetu. U prognozama donesenim krajem 2008. godine izneseno je da će ekonomska kriza, koja je u SAD-u započela u travnju iste te godine (iako National Bureau of Economic Research tvrdi da je započela u prosincu 2007.godine), trajati 14 mjeseci. U svakom slučaju, svima bi to bilo bolje rješenje od mogućnosti da se trenutna recesija pretvori u ekonomsku depresiju. Zadnja takva zabilježena je 1929. godine, a završila je u različitim periodima tijekom 30-ih i 40-ih godina prošlog stoljeća. To je bila najveća i najvažnija ekonomska depresija u 20. stoljeću te je postala značajan primjer u tome koliko svjetska ekonomija može nisko pasti. Za početak ove depresije povjesničari uzimaju pad burze 29.10.1929. godine, datuma poznatog i kao "crni utorak". Depresija je ostavila razarajući trag u svim zemljama svijeta, bilo da se radi o bogatoj ili siromašnoj. S vremenom, zemlje diljem svijeta su se počele oporavljati putem donesenih antirecesijskih planova.

Strani mediji smatraju da je jedna od najvažnijih posljedica tekuće globalne krize pad autoriteta Zapada te sve veća uloga najvećih zemalja u razvoju-Kine, Indije i Brazila.

Za ove zemlje se smatra da bi svojim dinamičnim privredama trebale spasiti globalnu ekonomiju te nadopuniti sredstva u blagajni MMF (iako je njegov osnovni zadatak da spašava najugroženije zemlje u krizi). Također, neke istaknute svjetske ličnosti smatraju da odgovornost za izbijanje globalne krize imaju isključivo najrazvijenije zemlje. No, osim teškog stanja u SAD-u, niti stanje u EU nije bajno. U siječnju ove godine EU je objavila da je suočena s dubokom i dugotrajnom recesijom, a jedinim izvorom ekonomskog rasta smatra državnu potrošnju. Europska komisija procjenjuje da će cijela EU biti u minusu 1,8% tijekom 2009. godine te da će u istoj toj godini nestati 3,5 milijuna radnih mjesta zbog pada potrošnje poduzeća i stanovništva te težeg pristupa bankarskim kreditima. Potražnja i ulaganja država će biti jedini izvor rasta, ali taj izvor će imati visoku cijenu. Iako se još ništa konkretno ne zna, Komisija opisuje krizu kao najtežu s kojom se svijet suočio od Drugog svjetskog rata. Neka trenutna predviđanja govore da bi se ekonomija trebala početi skromno oporavljati tijekom 2010. godine kad bi EU mogla doseći ekonomski rast od 0,5%. Također, predviđa se da bi u drugoj polovici 2009. godine svjetska ekonomija trebala živnuti. Ali Europskoj Uniji se nameće pitanje hoće li oporavak biti trajan?

Pet grešaka koje vode do propasti

U vrijeme recesije čini se da svaki novi naslov donosi sve gore vijesti o situaciji u zemlji. Svi nagađaju kad i gdje će doći do ekonomskog oporavka. Iako se jako puno priča o tome što se u ekonomskom pogledu događa, mnogi ekonomisti smatraju da se jako malo priča i piše o tome što bi tvrtke u ovoj fazi trebale činiti, a što bi trebale izbjegavati. Mišljenja ekonomista su ta da takvo ponašanje bez dovoljne količine znanje dovodi do pet osnovnih grešaka koje sprječavaju napredak poduzeća. Prema riječima renomirane ekonomistice Nancy Kimelman, prva najčešća greška koju poduzeća čine je ta da odgađaju donošenje odluka koje bi poboljšale dugoročni napredak zbog straha od kvartalnih tržišnih rezultata. To je najgore što mogu učiniti iz razloga što isključivo poduzeća koja se fokusiraju na dugoročne rezultate, a ne na one unutar idućeg kvartala, su ta koja će uspjeti. Mnoga poduzeća u vrijeme recesije smatraju da je najpametnije biti oprezan, što je prema riječima ekonomiste Briana Wesburya posve krivi potez i druga najčešća greška. Wesbury smatra da ljudi podcjenjuju oporavak ekonomije i time čine pogrešku jer ne preuzimaju određeni rizik za napredak svog poduzeća od kojeg u budućnosti mogu profitirati. Previše oprezne tvrtke ne žele se ekspandirati u poslovanju sve dok ne vide uvjerljive znakove da se tržište oporavlja, a zbog toga mogu jako zaostati u odnosu na konkurenciju. Prema riječima Alberta D.Batesa, utemeljitelja Profit Planning Groupa, recesija je vrijeme kad poduzeća s pametnim potezima mogu pridobiti nove kupce i klijente.

Kao treća najčešća greška uzima se pokušaj identificiranja i fokusiranja na posao koji je imun na recesiju. Iako je ovakva vrsta posla svačiji san, on nije uvijek izvediv. Ekonomisti smatraju da je puno isplativiji i bolji cilj usmjeriti se na razvoj vlastitih sposobnosti i mogućnosti u trenutnom poslovanju. Fokusiranje na širenje baze klijenata je četvrta najveća greška u koju većina poduzeća upada za vrijeme recesije. Ekonomisti smatraju da je puno zahvalniji potez usmjeriti se na već postojeće klijente, jer vrlo su velike šanse da će oni ostati stalni kupci i kad recesiji dođe kraj. Klijenti koji se privuku putem specijalne promocije su vrlo često najmanje lojalni. Ovakva vrsta klijenata će se preusmjeriti na neko drugo konkurentno poduzeće čim ono pruži neku zanimljivu ponudu. Iz tog razloga fokus je bolje staviti na to kako postojećim klijentima omogućiti jednostavnije, brže, točnije ili jeftinije korištenje određenog proizvoda ili usluge. Na taj način gradi se odnos s klijentima, što su brojne tvrtke izgubile iz vida. Pretpostavljanje da se ekonomski oporavak bazira na onome što direktori i šefovi čine, a ne na onome o čemu razmišljaju je peta pogreška većine poduzeća. Wesbury smatra da je stav itekako bitan. Ako direktori ne očekuju snažan i brz oporavak, njihovi strahovi mogu postati samoispunjavajuća proročanstva. Bates (Profit Planning Group) tvrdi da je iznimno bitno ostati pozitivan za vrijeme recesije kad je sve usmjereno na negativno. Stav je i više nego očit klijentima i dobavljačima s kojima tvrtka surađuje. Zbog toga puno je efikasniji način biti nasmiješen i osigurati brza rješenja za moguće probleme. Mnogi ljudi drže "oči zatvorenima" za vrijeme recesije, a kad se ekonomija oporavi postaju euforični, što prema riječima Stan Liebowitza (profesor menadžerske ekonomije na Sveučilištu Texas u Dallasu) ukazuje više na psihološke probleme, a ne na one ekonomske prirode.

Od zabave do edukacije

U vrijeme ekonomske krize mnogi ljudi se pitaju što se može napraviti da se skrati ili ublaži taj period. Međutim, isto tako nameću se brojna pitanja i mišljenja o tome koliko ovakav pad u svijetu utječe na ljude mimo financijske situacije. Brojni stručnjaci se slažu da recesija može promijeniti način života ljudi. U trenutnoj ekonomskoj krizi smatra se da će se kod velikog broja ljudi promijeniti način života, od zabave do zdravlja. Mnoge studije ukazuju na to da tijekom krize, kad je teško pronaći posao, ljudi troše više vremena na usavršavanje svojih sposobnosti i vještina nego na zabavu. Također, brojna su mišljenja da će ova recesija izazvati kod ljudi okretanje jeftinijim aktivnostima te da će se takva navika zadržati dugi niz godina. Smatra se da bi ljudi mogli zamijeniti skupocjene odmore u mondenim ljetovalištima, primjerice, jeftinim, ili čak besplatnim, šetnjama i posjetima prirodi. Ovo se odnosi i na brojne druge razonode. U bilo kojoj recesiji siromašni gube najviše. Međutim, u današnjoj krizi i bogati bi mogli biti na velikom gubitku. Tome u prilog ide sve očitiji podatak da bogati troše puno više nego inače. Iako recesije i ekonomske depresije nisu dobre za mentalno zdravlje, podaci govore da se u SAD-u i ostalim bogatim zemljama za vrijeme krize fizičko zdravlje ljudi u prosjeku poboljšava. Tome doprinosi smanjenje razine stresa na poslu, manje bivanja u prometu (što smanjuje razinu prometnih nesreća), manje konzumiranja alkohola i cigareta te više dostupnog vremena za tjelovježbu, spavanje te konzumiranje kuhane hrane umjesto one iz fast fooda. Ekonomist Christopher J.Ruhm (University of North Carolina, Greensboro) u studiji "Healthy Living in Hard Times" 2003. godine iznio je zanimljiv podatak do kojeg je došao. Naime, istraživanjem u SAD-u došao je do zaključka da u vrijeme porasta nezaposlenosti za 1% u prosjeku se smanjuje razina smrtnosti za 0,5%. Slične podatke dobio je i David Potts koje je iznio u svojoj knjizi "The Myth of the Great Depression" 2006. godine. Potts je istraživao društvenu povijest Australije tijekom 30-ih godina prošlog stoljeća u vrijeme velike ekonomske depresije. Rezultati koje je dobio ukazuju na povećanje opće razine zdravlja te pad razine smrtnosti, pa čak i smanjenje razine samoubojstava. S druge strane, neki stručnjaci ljudima sugeriraju da ne vjeruju ovakvim stvarima i da skinu ružičaste naočale.

Iako brojni ljudi u vrijeme današnje recesije iskušavaju strah i tjeskobu, rad dvojice profesora donosi zanimljive vijesti. Ulrike Malmendier (University of California, Berkeley) i Stefan Nagel (Stanford Business School) u svom istraživanju provedenom tijekom 2007. godine zaključili su da generacije koje odrastu za vrijeme krize u budućnosti postaju puno opreznije što se tiče investiranja. Ta posljedica može biti očita i desetljećima nakon same recesije. Pojednostavljeno rečeno, današnji tinejdžeri imaju manje šanse da će donijeti krive odluke u svojoj poslovnoj financijskoj budućnosti. Smatra se da će takve generacije imati vrlo dobre poslovne mogućnosti te da će činiti puno manje pogrešaka u poslovanju i baratanju s financijama. Neki čak nagađaju da je zbog ekonomskog kolapsa najbolje rješenje okrenuti se sebi, što će prema nekima dovesti i do mogućih, značajnih promjena u društvu.

Armagedon na pomolu?

No, postoji jedno pitanje koje sve zanima - u kojem smjeru ide trenutna ekonomska kriza? U kojem smjeru će se kretati trenutno ekonomsko stanje u svijetu ovisi o sljedeća dva pitanja: koliko je osjetljiv financijski sustav i ekonomija i koliko može izdržati te što je moguće napraviti da se ispravi trenutna situacija? S obzirom na vijesti koje kruže svijetom te sve što se događa, u traženju potencijalnog rješenja mnogi tvrde da je vrlo lako povući paralelu sa situacijom koja se događala u vrijeme ekonomske depresije tijekom 30-ih godina prošlog stoljeća. S padom financija, ljudi neće biti u mogućnosti podići kredite, a bez njih neće moći kupiti kuće, voditi poslovanje ili investirati u budućnost. Stoga, situacija u svijetu je prilično kompleksna. Nezaposlenost kontinuirano raste, a industrijska proizvodnja stalno pada. Proizvodnja opada u većini vodećih zemalja svijeta kao što su Japan, Njemačka, Španjolska i Velika Britanija te je jedva pozitivna u ostalim zemljama svijeta. Osim ako donositelji regulativa nepovratno ne pogriješe, u protivnom nema potrebe da se trenutna ekonomska kriza pretvori u depresiju. Barem se tako priča po stranim medijima. Budući da su financije mozak ekonomije, dugoročna briga je neizbježna potreba sa reguliranjem financija. Iako je to samo po sebi razumljivo, ta želja je pomalo opasna jer su svi svjesni koliko se može izgubiti. Bilo kako bilo, regulacija je neophodna te je puno toga potrebno napraviti kako bi se poboljšali financijski zakoni. Ono što je bitno je to da regulacija koja uslijedi bude ispravna. Međutim, naivna vjera u moć regulativa kreira lažnu sigurnost, jer činjenica je da banke vrlo lako mogu iskoristiti neizbježne rupe u novim financijskim regulativama.

A što će se događati dalje u krizi? Krajem 2008. godine izneseno je pet prognoza trenutnog stanja u ekonomiji. Prva od njih naziva se "V-oblik recesije". "V recesiju" predstavlja brzi oporavak tržišta. Prema ovom modelu poduzeća imaju niži profit, ali nema razloga za paniku i veći kolaps u ekonomiji. Nekoliko zemalja doživljava sličnu situaciju kao Island, ali dobivaju pomoć MMF-a. Ukratko, ovaj oblik recesija bi izazvao kratak i oštar šok. Drugi model recesije naziva se "U-oblik recesije" i predstavlja pet tmurnih godina. Donositelji regulativa nemaju više ideja kako obustaviti krizu, napredak u Kini je usporen, inflacija traje, a nezaposlenost doseže brojku od 3 milijuna. Mnoga poduzeća doživljavaju propast, ali nakon pet godina vide se naznake oporavka od krize. "W-oblik recesije" je idući model koji prognozira razvoj situacije s trenutnom krizom. Ovaj model sličan je kao "V-oblik recesije" samo u puno gorem i dubljem obliku. Simbolično rečeno, izgubljeno desetljeće iliti "L-oblik recesije" je iduća prognoza koja je postavljena za trenutnu recesiju. Potrošači se bore da otplate kredite, cijene nekretnina padaju za 40%, a nakon toga nastavljaju kontinuirano padati. Propadanje poduzeća je na vrhuncu, a nezaposlenost vrtoglavo raste. SAD je u iznimno dubokoj recesiji, a kineska ekonomija doživljava težak pad. Još simboličniji naziv, za petu moguću prognozu trenutnog stanja, je "Armagedon". U ovoj prognozi predviđa se novi rat na Bliskom Istoku zbog kojeg cijene goriva vrtoglavo rastu. Većina vodećih ekonomija je u ekonomskoj depresiji. Bankovni sustavi u mnogim zemljama doživljavaju krah, što dovodi do ogromnog kaosa jer ljudi nisu u mogućnosti doći do svog novca i ne mogu ništa platiti. Dolazi do socijalnih nereda i vlade puštaju vojnike na ulice da uvedu red i mir. Nezaposlenost doživljava vrhunac, sličan jedino onome u vrijeme ekonomske depresije tijekom 30-ih godina prošlog stoljeća. Prema ovoj prognozi, trenutna kriza će postati najgora ekonomska depresija koju je svijet ikada vidio. Pomalo u prilog zadnjoj prognozi ide i sastanak grupe 20 najrazvijenijih zemalja (G-20) u Washingtonu na kojem je zaključeno da će svjetska ekonomska kriza biti dublja nego što se predviđalo. Na ovom sastanku postao je očigledan kraj "staroga ekonomskog svijeta".

Arhiva