FunkyMEM portal za bitne stvari

Danas gotovo svaka obitelj posjeduje barem jedan digitalni fotoaparat. Sami aparati su sve kvalitetniji, a cijena im iz godine u godinu sve više pada, čime postaju pristupačniji svačijem džepu.

No, zbog rasprostranjenosti fotoaparata, ali i mogućnosti fotografiranja i brisanja brojnih fotografija, sve veći broj ljudi bezrazložno se počinje prozivati samoukim fotografima. Umjetnička fotografkinja mr. Jelena Blagović napominje da se debata o tome tko jest ili nije profesionalni fotograf, vodi već desetljećima.
Otkad su izumljeni mali Kodakovi aparati, svi su krenuli fotografirati, ali nikada se nije dogodilo da su svi koji imaju fotoaparate, sebe smatrali fotografima, niti su ih fotografi smatrali svojom konkurencijom. Znači  ako želite profesionalne fotografije, nećete dati bilo kome da vas snimi, nego ćete tražiti specijaliziranog fotografa. Znači, bila to umjetnička fotografija ili bila to, bilo koja vrsta fotografije koja je za nešto posebno, vi ćete ići osobi koja je za to specijalizirana, koja je za to obrazovana i koja zna gledati. A velika razlika između profesionalnih fotografa i amaterskih fotografa je upravo to što oni ne znaju gledati, odnosno ovi drugi znaju vidjeti, ono što se treba vidjeti na fotografiji.

Procvat fotografije kao umjetnosti

Fotografija kao umjetnost je napokon dosegla svoj status pa ljudi koji poznaju i cijene fotografiju, te koji su upoznati s njezinom prošlošću i njezinom važnosti, znaju razlikovati umjetničku od amaterske, ili bilo koje druge fotografije koja se smatra obrtom, objašnjava Blagović.
Znači velika je razlika između umjetničkog fotografa i fotografa koji snima samo jednu vrstu fotografije, znači bilo to reklamna fotografija, bilo to novinska fotografija, svaka fotografija ima određen profil ljudi koji se njome bavi. Znači, ja smatram i novinsku fotografiju umjetničkom fotografijom, ona je izuzetno važna, ali nikako se ne može uspoređivati digitalna kvaliteta i analogna kvaliteta umjetničke fotografije. Vani po galerijama u inozemstvu, digitalna fotografija apsolutno ne prolazi.

Ipak, na našim prostorima se i dalje nije razvila svijest o vrijednosti umjetničke fotografije, kao što je to slučaj u svijetu, ističe tajnik Foto kluba Zagreb, Vladko Lozić:
Mogu reći da fotografija u svijetu danas izuzetno vrijedi. Fotografije, pogotovo starih autora, iz polovice ili s početka 19. st., dosižu astronomske sume na aukcijama fotografije. Kod nas je Badrov, u svojoj galeriji na Trgu žrtava fašizma, pokušao napraviti prvu aukciju fotografija. Nažalost, čak i fotografije legende Toše Dabca su kotirale 1.000-2.000 kuna. Dakle naš narod još uvijek ne prepoznaje umjetničku vrijednost fotografije kao umjetnine.

Mnogi smatraju da je za takvo mišljenje kriv razvoj i dostupnost digitalnih fotoaparata, zahvaljujući kojima mnogi gotovo više da i ne ispuštaju svoje digitalne ljubimce iz ruku. No, Jelena Blagović tvrdi da povijest ipak ide u prilog, danas prema mišljenju mnogih, zastarjelih fotoaparata.
Analogna fotografija je već zadnjih 120 godina razvijana, znači sa kemijske strane, sa optičke strane, dok digitalna fotografija tek zadnjih 20 godina zapravo počinje biti prisutna u fotografskom svijetu. I analogna fotografija još uvijek vodi zbog svoje kvalitete, dok se digitalna fotografija još uvijek ne može mjeriti, čak ni ovi najskuplji digitalni fotoaparati još uvijek nisu dosegli tu kvalitetu, kao recimo srednji format fotoaparata ili veliki format fotoaparata, naročito u umjetničkoj fotografiji. Znači, zapravo analogna fotografija, koliko god ona se čini danas zastarjela, je još uvijek vrlo prisutna u umjetničkoj fotografiji, dapaće vrlo više cijenjena od digitalne. Digitalna fotografija, mora se reći, da je još uvijek vrlo nestabilan medij, i mi ne znamo što će se sa digitalnom fotografijom događati sljedećih 20-30 godina, s obzirom da se mediji mijenjaju. Sjećamo se da se disketa koristila na veliko, a sad je više uopće nema, znači tako će se isto dogoditi sa cd-ima i dvd-ima i sa našim usb-ima. Dakle, naprosto, generacije poslije nas neće imati načina na koji čitati naše fotografske zapise.

Prednosti negativa i čari photoshopa

Jedna od najvećih zamjerki digitalnim fotografijama jest njihova mogućnost mijenjanja. Naime, najveći problem digitalne fotografije jest što ne posjeduje autentičnost negativa kao analogna, tvrdi Blagović.
Dakle, analogna fotografija ima dokaz, ona naprosto postoji u fizičkom formatu, vi nju možete vidjeti, a negativ je taj koji se nikad ne može promijeniti. Znači, ono što smo snimili, to imamo kao dokaz, dok digitalna fotografija čim se snimi, prebacujemo ju na kompjuter jer je to jedini način na koji je možemo vidjeti. Čim je ona prebačena na kompjuter, ona naprosto ne postoji, ona je samo jedan digitalni zapis koji čim ga malo promijenimo u tim informatičkim, u našem photoshopu, i u svim tim programima s kojima mi manipuliramo digitalnom fotografijom, više ne znamo što je original. Možemo dakle reći da je to zapravo najveći problem, autentičnost koja, iako se i prije manipuliralo analognom fotografijom i retuširalo negative, i radilo montaže, i premda su se scene kreirale, i režirale, i namještale, ipak smo imali ono nešto što nam je bilo kao dokaz, a to je negative koji danas više nemamo.

Nekoć je iza svake fotografije, što god se radilo s njom, ostajao negativ kao dokaz prvotnog izgleda, dok danas photoshop, kao beskrajan, kreativan izvor zabave, mijenja sve, ističe Blagović.
Photoshop je vrlo kreativan program, treba dosta vremena da ga se savlada da bi se moglo baratati svim njegovim mogućnostima, ali mi od fotografije možemo napraviti čudo. Znači, mi možemo spojiti 10 fotografija u jednu, bez da se igdje vidi razlika, bez da se igdje vidi da je to montaža, mi možemo snimiti osobu u studiju i iza nje zalijepiti prekrasne pejzaže u kojima ta osoba nikada nije bila, ali ona toliko stvarno djeluje i dobije se taj 3D prostor da mi naprosto ne možemo reći da li je to stvarno snimano na nekakvim planinama, moru, pejzažu ili je ona snimana u studiju. Tako da ne govorim sad o manipulaciji, o retuširanju lica, o uljepšavanju, što je sad jako moderna tema,  tih svih manekenki, ljepotica, poznatih lica, oni zapravo kad ih vidite u živo nisu ni izbliza ono što mi gledamo svaki dan po medijima. Znači, photoshop je jedna optička varka kako bih ga ja nazvala, on pruža kreativnost, ali nije vjerodostojan.

I u prošlosti se manipuliralo fotografijama, no ti su procesi bili daleko teži no danas. Upravo stoga se možda i nije svatko olako smatrao fotografom, zanimanjem kojim se brojni laici danas prozivaju i ne znajući koliko znanja ono u stvari zahtijeva, napominje Lozić.
Ja sam nekad znao u tamnoj komori jednu fotografiju cijeli dan raditi, jer su se pravile probe, pa onda prvo veliko povećanje, pa nije uspjelo, pa drugo povećanje. Nekad se znalo napraviti nekoliko povećanja da dobijemo onu kvalitetu koju sam želio. Danas to u kompjuteru ide neusporedivo brže. Međutim ja sam uvijek govorio u klubu i govorim i danas, mi smo nekad u tamnoj komori imali recimo deset mogućnosti i kojekakvih postupaka da napravimo svojim intervencijama fotografiju kakvu smo željeli. Danas uz kompjuter vi imate beskonačne, neograničene mogućnosti kreiranja fotografije; jasno ako imate umjetničke žice. Ako nemate umjetničke žice onda vam ni kompjuter ničem ne služi.