Zona
Ing 19061 43109

STRAH OD PROPUŠTANJA

 Mnogima se javlja anksiozan osjećaj koji se pojavljuje kad osjetite da postoji uzbudljivija perspektiva koja se događa negdje drugdje - a nažalost, niste tamo. Saznajte više.

Ovih dana cijeli svijet je na nogama i u strahu. S obzirom na to da smo svi uglavnom u kućama, izloženi smo mnoštvu informacija koje do nas dolaze putem različitih medija - neki više gledaju televiziju, neki više čitaju članke na portalima, a neki više vremena provode na društvenim mrežama, dolazeći na taj način u kontakt s brojnim informacijama, ponajprije preko sadržaja ljudi koje slijede na društvenim mrežama ili su s njima prijatelji. Potonji način izlaganja informacijama, korištenje društvenih mreža, na svjesnoj i nesvjesnoj razini dovodi do toga da se uspoređujemo s drugim ljudima. Gledamo što rade, kako i gdje se provode. Društvene mreže osmišljene su na lukav ili najblaže rečeno, zanimljiv način - tako da možemo neograničeno skrolati. Dok to činimo, možemo pomisliti: "Daj da vidim još samo ovo..." i tako prođe vrijeme, a da ni ne primijetimo. Činimo to zato što se nađemo u tolikoj bujici informacija, a znajući da ih ima još i još, postanemo zabrinuti da ćemo nešto važno propustiti. Na engleskom jeziku osmišljena je kratica koja opisuje taj suptilni osjećaj - FOMO.

Što je FOMO?

FOMO je engleska kratica za fear of missing out. Hrvatska inačica je strah od propuštanja. Prema psihologinji A. Gupta i njenom tekstu Tips to Get Over Your FOMO, or Fear of Missing Out (Savjeti za prevladavanje FOMO-a ili straha od propuštanja): "2013. godine, Oksfordskom rječniku službeno je dodana riječ 'FOMO'. Ovaj akronim, koji stoji za strah od propuštanja, skovan je kako bi se opisao anksiozan osjećaj koji se može pojaviti kad osjetite da postoji uzbudljivija perspektiva koja se događa negdje drugdje - a nažalost, niste tamo." Ta podvrsta straha zapravo je osjećaj koji se javlja kad zaboravimo na sve ono što nas u životu čini zadovoljnima.

Autorica E. Scott u tekstu How to Deal With FOMO in Your Life (Kako se nositi s FOMO-om u svom životu) dodatno objašnjava sam taj osjećaj: "FOMO nije samo osjećaj da u ovom trenutku postoje bolje stvari koje biste trenutno mogli raditi, već se radi i o osjećaju da Vam nedostaje nešto bitno od onoga što drugi doživljavaju." Kada se javi taj osjećaj, znači da nam je fokus raspršen na vanjskim stvarima i da nismo svjesni trenutka u kojem se nalazimo. Sada, u vrijeme epidemije, posebno osjećamo da nam nedostaje mnogo toga. Kako se FOMO može povezati s promjenom koja se upravo događa u cijelom svijetu?

Strah od propuštanja u vrijeme epidemije

Ljudi su uglavnom sve više izolirani u svojim domovima, a aktivnost na društvenim mrežama je velika. Koliko god su društvene mreže trenutno dobra stvar jer nam omogućuju da ostanemo povezani s dragim ljudima, toliko trebamo biti oprezni s njihovim korištenjem. Npr. na Facebooku i Instagramu ljudi trenutno objavljuju gdje su i čime se bave. Jedni su otišli na selo, izvan grada, na mirnije mjesto na kojem ne vlada tolika panika. Drugi su, gdje god bili, našli vremena za bavljenje kreativnim aktivnostima ili nečime što su zapostavili u međuvremenu. I jedni i drugi objavljuju što rade. Ništa od navedenog nije niti dobro niti loše, ali važan je naš stav, način na koji pristupamo takvom sadržaju.

Kako je situacija u kojoj se nalazimo intenzivna, intenziviran je i strah od toga da nam nedostaje neki važan dio koji je prisutan u životu nekog drugog. I inače imamo običaj uspoređivati se s drugima. Sad smo u situaciji kad nam se čini da je negdje drugdje možda ipak malo bolje: "Možda sam trebao/la otići na selo." ili "Možda se trebam baviti nečim drugim." FOMO kao da je zadobio drugačije značenje u cijeloj ovoj situaciji. Naime, više čak i nije toliko važno tko se čime bavi, već tko se još zarazio i koliko se virus proširio. Čini se da je i sam FOMO, poput virusa, mutirao. Počeli smo strepiti od toga što će nas sljedeće pogoditi nakon meteora, virusa, snijega i potresa. To nas je dovelo do ovisnosti o informacijama i nedostatku povezanosti s vlastitom nutrinom.

Društvene mreže ne jamče stvarnu povezanost

Prema E. Scott: "Različite društvene mreže uzrok su i posljedica FOMO-a. Ne iznenađuje da se adolescenti koriste društvenim mrežama u visokoj mjeri i kao rezultat toga mogu doživjeti FOMO. Zanimljivo je da FOMO djeluje kao mehanizam koji potiče veće korištenje društvenih mreža. Depresivni i anksiozni adolescenti imaju veću tendenciju korištenja društvenih mreža. To pokazuje da povećana konzumacija društvenih medija može dovesti do većih stopa stresa uzrokovanih FOMO-om." S obzirom na to da se FOMO javlja zbog velike količine vremena provedenog na društvenim mrežama, bilo bi dobro smanjiti tu aktivnost, pogotovo sad kad se sa svih strana pojavljuju razni virtualni sadržaji vezani uz epidemiju, što samo doprinosi dodatnom izbacivanju iz ravnoteže.

Kako se zaštititi od FOMO-a?

S obzirom na to da je FOMO osjećaj prema kojemu propuštamo nešto i čini nam se da nam nešto nedostaje, potrebno je usmjeriti se upravo na prihvaćanje situacije u kojoj se nalazimo mi, a ne netko drugi. U navedenom tekstu E. Scott neki od savjeta kako umanjiti taj osjećaj su: prebacivanje pažnje na ono što imamo, vođenje dnevnika, pronalaženje pravih konekcija i fokusiranje na zahvalnost. Prvi i posljednji savjet zapravo su isti, dakle, fokusiranje na zahvalnost i na ono što imamo, bilo materijalno, bilo nematerijalno. Zanimljivo je koliko nam osjećaj zahvalnosti može promijeniti život. Kada ono što imamo ispunimo svjesnošću, zahvalni smo. Lijepa navika koju neki ljudi svakodnevno prakticiraju je vođenje dnevnika zahvalnosti. Vodili dnevnik ili ne, dobro je zapitati se: na čemu smo zahvalni? Jednom kada započnemo niz, ostatak će uslijediti sam od sebe. Svaki put kad se zapitamo takvo što, ulazimo u stanje zahvalnosti. Proučavanjem toga stanja dosta se bavio američki neuroznanstvenik Joe Dispenza. Ulaskom u zahvalnost, svijet gledamo drugačijim očima i shvaćamo što nam je zbilja važno. Netko će biti zahvalan na tome što ima novi auto, a netko drugi bit će zahvalan na lijepoj relaciji s dragom osobom.

Ne treba nam mnogo

S obzirom na konstantnu izloženost bujici informacija, potrebno je shvatiti da nas bitne informacije neće zaobići čak niti ako smanjimo vrijeme na društvenim mrežama ili ih se potpuno odreknemo na neko vrijeme. Istinska sigurnost ne dolazi izvan nas preko hrpe informacija koje nam servira netko drugi, već iz nas samih, iz osjećaja povezanosti sa svojim tijelom, mislima i emocijama. Potrebno je povezati se s onima koji nam znače i kojima mi značimo i cijeniti tu povezanost. Osim s drugima, važno je i da budemo povezani sa svojim vlastitim bićem i prihvatimo ne samo ono što imamo izvana, nego prvenstveno ono što imamo u sebi. Ta spoznaja dovodi do zadovoljstva i spoznaje da jednom ljudskom biću uopće ne treba mnogo kako bi bio zadovoljan svojim životom.

Autorica: Nika Hrvatić

Arhiva