Zona
Fotolia 86836040 xs

DOLAZI NAM BEBA

Biti roditelj naime često znači da ćete imati puno posla,malo vremena za odmor i igru, koji su oboje bitan dio očuvanja zdravlja i veze s partnerom. Naučite više.

Dolazak bebe u obitelj donosi radost, veselje i uzbuđenje. No s novim članom obitelji dolaze i promjene, neke očekivane, kao što su kašica i pelene, i neke potpuno neočekivane, pa tako i najinformiraniji roditelji mogu ostati nemalo iznenađeni kad shvate koliki učinak na njihov život odjednom ima njihov "mali anđeo". Osim što novorođenče produbljuje povezanost roditelja, oni se moraju prilagođavati bebinim terminima hranjenja, rasporedu spavanja, i često učestalom plaču. Uz to moraju razviti i cijeli niz novih sposobnosti kao što su prematanje i oblačenje, kupanje, dojenje, podrigivanje i pjevanje uspavanki, dok se sa svakom novom usvojenom vještinom javljaju i nova sumnjičava pitanja, kao što su: je li ova pelena dovoljno čvrsto stegnuta, moram li upotrebljavati dječji puder, kako bih trebala oprati ruke dok držim bebu, te tko je rekao da je mijenjanje pelena tako lak posao?

Prilagodba roditeljskom životu uz malu bebu može biti prilično iscrpljujuća, ali dok se muče prvih dana svi bi roditelji trebali zapamtiti da su se milijuni roditelja prije njih susretali s istim poteškoćama, i da su se svi, više ili manje, s njima naučili nositi i rješavati ih "u hodu".

Nova dimenzija odnosa roditelja

Biti roditelj naime često znači da ćete imati puno posla, a malo vremena za odmor i igru, koji su oboje bitan dio očuvanja zdravlja i veze s partnerom. Dok s partnerom prolazite kroz probleme roditeljstva, morat ćete dozvoliti da se i vaša međusobna veza mijenja i oblikuje skladno s novim članom obitelji. Mnogi roditelji na Zapadu učlanjuju se u društvene i/ili edukacijske grupe koje se fokusiraju na život s novorođenčetom, jer u interakciji s drugim odraslim osobama koje trenutačno prolaze kroz istu situaciju, te izmjenjujući s njima informacije i anegdote iz osobnog iskustva, lakše se mogu i sami nositi s promjenama s kojima se nepovratno suočeni.

Roditelji s malim djetetom više ne mogu imati identičnu vezu kakvu su imali prije dolaska novog člana, što je činjenica koja se ne mijenja ni kad dijete odraste, napusti ih i opet ostanu sami. Takav par preselit će se u novu fazu veze, širu i više zadovoljavajuću, jer jednom kad dobiju dijete prestaju biti "samo" par i postaju obitelj. Dolazak bebe dodaje novu dimenziju njihovoj vezi i daje im novi "razlog za život", a čak i u situacijama kad imaju problema s prilagodbama na drugačiji način življenja, i kad se eventualno udalje jedno od drugog, briga za zajedničko dijete može ih s vremenom opet spojiti. Naime, nitko na svijetu ne brine toliko za to dijete, te nitko drugi ne dijeli to jedinstveno iskustvo roditeljstva koliko to čine njih dvoje.

Razdoblje neposredno nakon rođenja prvog djeteta može biti jedno od najtežih i u najčvršćim vezama. Roditeljima se može činiti da više nemaju vremena za zabavu i za stvari koje su inače navikli raditi zajedno. Nemoguće im se čine uobičajene zajedničke večere u omiljenim restoranima, odlazak u kino, druženje s prijateljima ili tek mirna večer u dvoje. Novopečeni roditelji preumorni su za ljubav, a čak i nakon što prođe razdoblje preporučenog ustezanja od seksualnih aktivnosti, neke majke se osjećaju toliko zaokupljeno svojom novom majčinskom ulogom da ih seks prestane zanimati i ne mogu povratiti prijašnji libido. Neke žene pak tvrde da im proces povezivanja s djetetom onemogućuje razvijanje strastvenih osjećaja prema ikom drugom, uključujući i njihove partnere, te se one osjećaju sposobnim "dati same sebe" samo svojim potomcima.

Briga oko djeteta može izvući svu energiju i "zatupiti" roditelje, tako da oni na kraju nemaju snage baviti se osjećajima, željama i potrebama svojeg partnera. Znaju biti neraspoloženi, hiroviti i "tankog fitilja" u međusobnom odnosu, a očevi često i nesvjesno znaju zamjerati djeci što su im oduzeli partneričinu pozornost i energiju, dok im onda same partnerice zamjeraju takav stav. Očekivanja koja partneri imaju jedno od drugoga znaju biti previsoka, a s vremenom se može dogoditi da se više ne gledaju kao na partnere već isključivo kao na roditelje, uslijed čega se može dogoditi da se međusobno dovode u suodnos isključivo preko povezanosti s djetetom.

Par koji je imao dovoljno vremena da se prilagodi jedno na drugo i zajednički život bez djeteta ima veće šanse sigurno uploviti u zajednički život s djetetom i lakše se prilagoditi dolasku nove osobe u vezu. Drugi, koji su jako mladi i nedovoljno se poznaju, ili koje razdvajaju vjerski i kulturne različitosti, možda bi ipak trebali pričekati nekoliko godina prije negoli se odluče na osnivanje obitelji.

S pojavom prve, ali i druge, te svih nadolazećih kriza, kad im se čini da ništa ne ide kako bi trebalo i da je život postao besmislen, svaki bi se par trebao podsjetiti razloga zbog kojih su se uopće upustili u vezu. Trebali bi se sjetiti da su voljeli provoditi vrijeme zajedno, da su se privlačili i da su imali slične ukuse i interese, što se ništa nije promijenilo zbog dolaska djeteta, nego zbog umora, zbunjujućih emocija i neiskustva. Također bi trebali shvatiti koliko je bitno da se međusobno hvale i cijene, jer je roditeljski trud oko djeteta za svaku pohvalu, kao i svaki uspjeh u drugim životnim područjima. Oba roditelja i dalje osim dječjeg trebaju i međusobne dodire, zagrljaje i znakove pažnje koji im mogu pomoći u stresnim i iscrpljujućim danima, jer je roditeljstvo ekstra zahtijevan posao, a njegovi glavni akteri trebaju pritom dodatnu pažnju i njegu koje si najbolje mogu sami međusobno pružiti.

Uz bebe dolazi i nedostatak sna

Prije nekoliko generacija mladim majkama se redovito preporučivalo da bi trebale bebe staviti na strogi četverosatni raspored hranjenja, a da bi ih između toga trebalo ostaviti u njihovim kolijevkama ili krevetićima, bez obzira na sve. No bebe ne znaju gledati na sat i rukovode se isključivo svojim potrebama za hranom, mijenjanjem pelena i nošenjem. Poznato je da ni jedna beba nije ista kao druga, pa tako imaju i različite želje i ne mogu se istrenirati ili naučiti na raspored svojih roditelja, već bi roditelji trebali pratiti što njihovom djetetu odgovara tijekom prva tri mjeseca života, ističu neki stručnjaci.

Iako nisu svi suglasni s tim stavom, svi se slažu da to nije nimalo lagan i jednostavan posao. Noć i dan mogu se izmiješati u naizgled beskonačan proces hranjenja, izdajanja, presvlačenja, pranja i umirivanja djeteta. Majkama se može učiniti da plaćaju danak za tetošenje koje je su često same primale tijekom trudnoće, te se mire s činjenicom da jednostavno trebaju "progurati" nekoliko mjeseci na rubu snaga. Stručnjaci napominju da to nije dobro, jer bi one za svoje dijete morale biti odmorne, kako bi se za njega mogle skrbiti najbolje što mogu, no nažalost zbilja im to prečesto ne dopušta.

Isprekidani noćni san vjerojatno je najteža promjena na koju se roditelji moraju naviknuti. Dijeljenje noćnih dužnosti roditeljima može itekako pomoći, pa tako očevi mogu bebu nahraniti na bočicu ili makar donijeti dijete majci u postelju, iako mnogi stručnjaci smatraju da bi najbolje bilo, ako je moguće, da se dogovore pa da jedan roditelj cijelu noć skrbi za dijete i da se u toj dužnosti izmjenjuju, kako bi se barem svaku drugu noć svaki od njih naspavao. Još bi bilo bolje ako povremeno noćnu brigu mogu preuzeti baka ili djed, ako roditelji žive s njima, no koji god dogovor pao, ostaje činjenica da se roditelji neće moći naspavati, bar ne onoliko koliko su prije imali običaj. Stoga bi bilo dobro da iskoriste raspoložive odmore preko dana kako bi malo odspavali, čak i ako misle da bi tad bilo pametnije da se bave nagomilanim kućanskim poslovima.

Tijekom noći, roditelji bi trebali pokušati naučiti ignorirati sat. Novorođenče ne mari je li 2, 4 ili 6 ujutro, a roditeljima će spoznaja koliko je rano, tj. kasno, samo odmoći. Također, roditelji ne bi trebali računati koliko su sati sna uspjeli dobiti, jer će razmišljajući o tome samo biti frustrirani, a neće se osjećati nimalo odmornije. Za vrijeme "noćnih dežurstava", poželjno bi bilo da se roditelji nagrade malim stvarima kao što su šalica tople čokolade, dobrom knjigom ili filmom, te umirujućom glazbom, kako bi se bolje osjećali. Pozitivna je činjenica da stručnjaci za san tvrde da izgubljeni san ne treba kompenzirati sat za satom, već je potrebniji duboki san, tzv. REM faza, tijekom kojeg se sanja, a kojeg je puno lakše postići kad ste jako umorni.

Roditeljima bi moglo biti lakše ako nikad ne smetnu s uma pomisao da takvo besano razdoblje neće potrajati zauvijek, kao ni to da tijekom tih budnih noći nisu sami, jer imaju uz sebe svoje dijete, a i tisuće drugih roditelja diljem svijeta u tim trenucima prolazi kroz isto iskustvo kao i oni.

Postavljanje realnih ciljeva

Jedna od prvih odluka koju roditelji moraju donijeti da bi se privikli na raspored svojeg djeteta je da promijene očekivanja od samih sebe, posebno ako su inače u životu perfekcionisti. "Super mama" koja vodi besprijekorno kućanstvo, svaki dan poslužuje topli obrok na stolu, stručno se brine o svojem djetetu i uvijek savršeno izgleda jednostavno je mit. Pokušaj da taj mit učine stvarnim mnogim je majkama prouzročio brojne probleme.

Ako ste novopečeni roditelji koji nemaju kućnu pomoćnicu neprestano na raspolaganju, savršeno kućanstvo mora vam biti na drugom mjestu, ako želite s ljubavlju odgajati dijete i baviti se svakodnevnim poslovima. Obavljanje osnovnih kućanskih poslova učinit će vaš dom dovoljno čistim da bi se vi u njemu osjećali ugodno, a veće poslove i generalna čišćenja trebalo bi ostaviti za vrijeme kad beba bude malo veća, ako ih ne može učiniti netko drugi. Također, očekivanja o tome kako bi obiteljski objedi trebali biti pripravljeni i servirani trebala bi za početak biti stavljena "na čekanje". Iako je bitno da jela budu energetski dobro balansirana i hranjiva, nije važno kako su poslužena i koliko su dugo kuhana.

Mnogo vremena roditelji mogu uštedjeti ako se dobro organiziraju. Iako je nemoguće očekivati da se uz bebu drže striktnog rasporeda, roditelji ipak mogu planirati neke aktivnosti, a ako one uključuju druge ljude, uvijek bi trebali ostaviti mogućnosti za eventualne promjene i alternative. Uz to, nije naodmet uvijek planirati malo više vremena za određene stvari, kako se ne biste našli u stisci s vremenom i kako vam se ne bi događale neugodnosti, premda većina ljudi ima razumijevanja za parove s malom djecom, čak ako ih i oni sami nemaju.

Roditelji s malom bebom moraju zapamtiti da se više ne moraju držati prethodnih standarda gostoljubivosti prema prijateljima i rodbini koja odluči navratiti, bilo najavljeno ili nenajavljeno, vidjeti dijete. Nije nužno da gostima ponude piće, kavu ili kolače, nego je dovoljno da na kratko vide dijete, malo popričaju s roditeljima i odu. Roditelji se ne trebaju osjećati neugodno zabraniti gostima da uzimaju dijete iz ruke u ruku, kao i to da se djetetu ne približavaju osobe koje imaju prehladu ili bilo kakvu drugu bolest.

Roditelji će otkriti da će se tijekom prvih mjeseca roditeljstva promijeniti svaki aspekt njihovog društvenog života. Oni koji su preferirali primati prijatelje u goste, sad će otkriti da im više odgovara izaći negdje na večeru s prijateljima, što je dobro jer bi i trebali povremeno izlaziti van. Oni koji su prije dolaska djeteta puno izlazili van, odjednom će shvatiti da su im se promijenili prioriteti i da više ne mogu provoditi ni blizu toliko vremena tulumareći kao nekoć, no najčešće i tako neće imati dovoljno snage za lude provode kojima su prije bili skloni, pa im ta promjena neće teško pasti.

Kad se reorganizirate kako biste se prilagodili bebinom rasporedu, nemojte zaboraviti kako biste nekako ipak trebali odvojiti i nešto vremena samo za sebe, koliko god vam se to činilo neizvedivim. Svakom je potrebno nešto vremena odvojenog samo za njega kako se ne bi osjećao isključivo kao roditelj, kućanica, supružnik ili čak kućna pomoćnica. U slobodno vrijeme roditelji bi trebali napuniti baterije za sve svoje dnevne obveze, kako bi u njihovom ispunjavanju bili što efikasniji. Iako je pronalazak i organiziranje takvog slobodnog vremena težak posao, roditelji ne bi na njega trebali gledati kao na luksuz ili nagradu, već kao na obvezu koju imaju prema samima sebi, a iako neće uvijek moći naći sat vremena samo za sebe, ponekad će ih i samo nekoliko minuta ukradenih tijekom užurbanog dana okrijepiti.

Ako je jedan od roditelja ranoranilac koji se najbolje osjeća ujutro, mogao bi uživati u ranojutarnjoj kavi i privatnosti koju može osigurati dok ostali članovi obitelji spavaju. Oni koji se osjećaju puni energije tijekom dana mogu iskoristiti vrijeme za sebe dok beba spava, dok je večer savršeno vrijeme za toplu kupku ili odmor uz dobru knjigu.

Promjena tradicionalnih uloga

O ulozi i značaju majke u djetetovom životu zna se puno toga, no budući da su se obiteljske uloge itekako mijenjale posljednjih desetljeća tako su se i tipične uloge i obveze nekoć povezane uz određeni spol mijenjale. Danas ima i sve više samohranih roditelja, te onih koji odgajaju djecu u izvanbračnim zajednicama, a kad oba roditelja rade izvan kuće s vremenom nauče dijeliti kućanske i roditeljske obveze. Danas je samo u SAD-u gotovo 2 milijuna samohranih očeva, a sudski postupci u kojima se djeca dodjeljuju očevima više nisu nikakav uzrok čuđenja. U mnogim pak obiteljima majke počinju raditi puno radno vrijeme dok očevi uzimaju neplaćeni rodiljni kako bi ostali doma s djecom, no čak i u onima u kojima je slučaj suprotan, očevi se svi više žele baviti kućanskim poslovima i biti uključeni u razvijanje odnosa s djecom.

Očevi su tako sve manje stroge osobe koje se bave svojim poslovima i djeci posvećuju mali dio dana, dok im je ostatak potreban za odmor i mir. Oni se danas više bave odgojem djece, pričaju s njima o svojim osjećajima, igraju se i sudjeluju u njihovim aktivnostima. Pokazatelja koliko se uloga očeva danas promijenila u usporedbi s onom od prije nekoliko generacija ima mnogo, no jedan od očitih je i to što se danas sve više publikacije o odgoju djece obraća roditeljima, za razliku od prije kad je većina knjiga bila naslovljena direktno na majke. Trudnički tečajevi sve češće zahtijevaju da na njima budu prisutni i očevi, a očinski rodiljski dopust, kojeg je prvo uvela Švedska 1979. godine, mijenja se u svim zemljama svijeta. 85% očeva danas prisustvuje ženinom porodu, 96% pomaže ženama preuzimajući dio brige oko bebe, a 80% ih bez problema mijenja pelene.

Svi roditelji moraju biti pripravni na činjenicu da će im dolazak djeteta promijeniti živote, no mnogi parovi podcjenjuju koliko će im se radikalno životi izokrenuti prije nego što upoznaju novog člana svoje obitelji. Trebali bi uvijek imati na umu da su svoje živote ako ne identično, ali vrlo slično zbog njih tako mijenjali i njihovi roditelji, i svi roditelji prije njih, pa će i oni uspješno svladati sve što ih snađe. Uostalom, ne kaže se u narodu uzaludno "Mala djeca - mala briga. Velika djeca - velika briga", pa pokušajte što više uživati u prvim danima roditeljstva, kako biste se pripremili za sve ono što vas iščekuje, ako ne prije, barem kad vam dijete izraste u tinejdžera.

Arhiva