Zona
Fotolia 56295535 xs

ZAŠTO CIJENE KONSTANTNO RASTU

Zašto u svijetu pa tako i u  Hrvatskoj cijene stalno rastu? Odgovor na to pitanje je vrlo kompleksno, zato smo napravili razgovor s vodećim hrvatskim stručnjakom iz toga područja. Saznajte više.

Od 2000. godine, cijena hrane diljem svijeta se gotovo udvostručila. Ove godine urnebesne cijene hrane pokrenule su ulične demonstracije u 30 zemalja. Dovoljno je samo reći da je cijena jaja u SAD porasla u jednoj godini za 40%, a da je visina cijena riže u Tajlandu i tortilja u Meksiku potresla stanovništvo. Za ljude koji imaju stalne prihode, to povećanje cijena nije toliko strašno. Međutim, za jednu trećinu stanovništva koje živi s dva dolara na dan je tragično. Svjetska banka smatra da bi povećanje cijena hrane moglo ponovno vratiti 100 milijuna ljudi koji su izašli iz siromaštva tijekom prošlog desetljeća korak unatrag. Najveći razlog za to jest taj da povećanje cijena hrane ne ostavlja dovoljno budžeta za pokrivanje potreba za školovanjem, poboljšanje poljoprivrede i medicinske usluge. Kriza u cijenama hrane nije nastala odjednom. Poljoprivredni stručnjaci upozoravali su godinama vlade da ne investiraju dovoljno u poljoprivredu. Vlade nisu slušale upozorenja i sada cijeli svijet snosi posljedice. International Food Policy Research Institute (IFPRI) u Washingtonu predviđa da će zbog raskola između ponude i potražnje cijene hrane nekoliko godina ostati iznimno visoke te da će se čak i povećavati. Situacija nije beznadna. Porast cijena hrane privlači pozornost politike na proizvodnju hrane. Vlade će moći nadgledati ovu krizu, ali samo ako investiraju u znanost koja može povećati poljoprivredna zemljišta i stvoriti infrastrukturu koja će donijeti odgovarajuće tehnologije farmerima kojima je to potrebno. Činjenica je da treba djelovati brzo, jer znanosti treba 15-20 godina za ostvarivanje tog plana.

Reakcije na eksploziju cijena, koja se na hrvatskom tržištu konstantno događa, sve su burnije te sa željom da se nešto poduzme i promijeni natjerala je neke udruge na radikalni potez- bojkot.  Razlozi trgovaca za to divljanje cijena bila je cijena barela sirove nafte na svjetskom tržištu. No to opravdanje g. Rkmanu baš i nije logično, jer "cijene su digli i oni kojima udio nafte ili loživog ulja u procesu proizvodnje ne čini značajnu stavku". Stoga su zatraženi podaci o strukturi cijena proizvoda, odnosno kolika je razlika između prodajne i nabavne cijene, ali to su trgovci proglasili poslovnom tajnom. Reakcija g. Rkmana je analiza stanja na tržištu, zatražena od Ekonomskog instituta, o stvarnom utjecaju barela sirove nafte na proizvodnju široke potrošnje, kojim se podacima  namjerava doznati gdje su poskupljena opravdana. Od njih još nalaza nema, ali Znanstveno vijeće za naftu, koje provodi istraživanja o kretanju cijena nafte na svjetskom tržištu, izračunalo je da je stvarna cijena jednoga barela nafte oko 55 dolara. Naime, cijena nafte se ne određuje, kako su rekli, na temelju odnosa ponude i potražnje, nego se one dominantno određuju na njujorškoj burzi, koja je referentna za cijeli svijet; odnosno temeljem burzovnih špekulacija o tzv. budućim cijenama. Što znači, objašnjava g. Rkman, kupovanje unaprijed za određeni datum, ali bez stvarnog prometa robom tzv. futures kupovanje - "Mi imamo 11 puta veći papirnati promet nego što je stvarni promet sirove nafte i na taj način se napumpava cijena barela koja je u jednom trenutku došla do tih 100 dolara". Zbog krize na Bliskom istoku, rata u Iraku, Iranu, problema između Izraelaca i Palestinaca, g. Rkman je predviđao to poskupljenje, jer nafta nije klasična roba nego je ona geopolitička i geoekonomska kategorija koja vrlo često služi kao sredstvo pritiska i sredstvo ucjene te je ona često razlog za kretanje u ratne kampanje i tome slično. Upravo zbog tog kretanja cijena nafte, bilo bi pametno rješenje kupovati naftu kada cijena padne, stvarati zalihe od 90 dana i komercijalne rezerve koje bi Hrvatska trebala imati kao bajpas u vrijeme ovakvih naglih skokova cijena. Predviđanja za sljedećih 5 godina je kretanje nafte do 100 dolara, osim u ekstremnim poremečajima, možda u Venezueli i Kolumbiji, kada bi se mogla popeti i do 120 dolara po barelu, dok bi se u najboljim uvjetima mogla spustiti na 85 dolara.


 

 Ilija Rkman

 
 Još jedna ideja g. Rkmana oko nabave nafte bila je tipična hrvatska ekonomska razmjena- kompenzacija, koju bi mogli ostvariti sa Rusijom, Libijom i Venezuelom, s obzirom na dug koji prema nama imaju. No to bi zahtijevalo posebnu diplomaciju, kažu u znanstvenom institutu, jer je potrebno zadovoljiti puno stavki da bi tako ne što funkcioniralo.

"Dok je plin za Hrvatsku druga priča. Što se njega tiče poprilično smo neovisni o događanjima u svijetu, jer sami proizvodimo 75 % vlastitih potreba", kaže g. Rkman.


Konkurencija u Hrvatskoj ne igra nikakvu ulogu

"Imamo iznimno veliku i oštru konkurenciju na području široke potrošnje", primjećuje g.Rkman, i po svim zakonima koji definiraju tržišno gospodarstvo bilo bi normalno da konkurencija donosi niže cijene. Pravi primjer su cijene telekomunikacija. U vrijeme monopola HT-a, zatim duopola Vipa i T-mobile-a i danas kada je i Tele2 na tržištu, cijene su padale i do 60 %, a najavljuje se i sniženje cijena u fiksnoj telefoniji i u Internet uslugama otkako je više operatera na tržištu. "Stoga bi bilo logično zaključiti", objašnjava Rkman, "da i u klasičnoj potrošnji isto tako funkcionira, jer ljudi svojim pravom na izbor, zapravo sami odlučuju gdje će i što kupovati."

"Svaki ekonomist i onaj koji je malo više upućen u tržišno gospodarstvo zna da konkurencija donosi višu kvalitetu usluga, višu kvalitetu roba i niže cijene", siguran je g. Rkman. I još je sumnjivo Iliji Rkmanu što su cijene otišle gore u prosincu, kada ljudi povučeni blagdanskom groznicom kupuju do iznemoglosti i ne zamjećuju rast cijena nego tu razliku vide tek u siječnju kada sve dođe na naplatu.


Bojkot potrošača je od početka bio osuđen na neuspjeh

Kada je u Italiji lira zamijenjena eurom kavopije su se zbog enormnog poskupljenja cappuccina pobunili i uspjeli vratili cijenu na staro. Time se pokazala snaga udruga potrošača iako se ona, smatra g. Rkman, mogla usmjeriti na nešto konkretnije. No Talijanima je očito to, kao i borba za snižavanje cijena tjestenina, najvažnija. Potaknuta tim i sličnim primjerima Hrvatska udruga za zaštitu potrošača, iz vedra neba, pozvala je građane na bojkot. Prema predviđanjima predsjednice Društva za zaštitu potrošača "Potrošač" Jadranke Kolarević i Ilije Rkmana, poziv građana na jednotjedni bojkot kupovanja kako bi se usprotivili poskupljenju, osuđen je na neuspjeh. Ideja je dobra, smatra Kolarević, no akciju smatra čistim eksponiranjem udruge, koja zbog nepripremljene kampanje, kratkotrajnog ulaganja sredstava, neozbiljnosti pripreme u kojoj nemaju ni letke, ni oglase, ni analize koje se predočavaju građanima, ne može uspjeti. Bilo bi odlično kada bi se nešto promijenilo tom akcijom, ali i same udruge koje su pozvale na bojkot priznale su da će uspješnost akcije biti teško "izmjeriti". Zapravo, uspjeh će biti vidljiv jedino ako se cijene stvarno snize, kako je to bilo u slučaju vladinog snižavanja cijena kruha, mlijeka i ulja; samo je tu pitanje koliko je to dugotrajno rješenje. Naime, predsjednica slavonskog "Potrošača" Mira Brumerček- Lukačević smatra da smo od Vlade trebali tražiti dugoročno rješenje problema uvođenjem mjera za smanjenje troškova proizvodnje, za povećanje konkurentnosti ili za stimuliranje snižavanja cijena. Čak je i ideju građanina da se puštanjem na tržište veće količine roba iz robnih pričuva, čijom bi se povećanom ponudom prirodno izazvalo snižavanje cijena, Mira ocijenila pozitivno.


Sam svoj financijski savjetnik

Temeljem američkih iskustava, g. Rkman je i u vrijeme blagdanskog ludila upozoravao na kontroliranu potrošnju, jer su ljudi u to vrijeme prijašnjih godina doživljavali osobne bankrote. Naime, u prosincu je u Americi potrošeno 475 milijardi dolara, što je napredak, upravo zbog tih ispovijesti ljudi po medijima o bankrotu i nove mode traženja mišljenja financijskih savjetnika, što u Hrvatskoj još ne postoji. No, ako se pridržavate Rkmanovih savjeta to si možete biti i sami:

- kupuj po planu
- napravi popis onog što ti je najnužnije
- na jednu stranu stavi količinu novca koja sigurno ulazi u kuću
- izračunaj koliko možeš potrošiti i da ti ostane jedan crni fond za financiranje bilo kakvih financijskih izdataka sa kojima se čovjek može nađi iznenada.

Pad potrošnje u prosincu zapažen je i u zemljama Europske unije. A u Hrvatskoj ni ne znamo točno kakva je situacija, ali sudeći prema prosječnom Hrvatu, minus je tijekom cijele godine neizbježan.


Aktivan građanin- zaštićen potrošač

"Ljudi, iskoristite svoje pravo na izbor!" - poziva g.Rkman. Sintagma Europske unije kojoj toliko stremimo je: Aktivan građanin - zaštićen potrošač! A aktivan je građanin onaj koji prati zbivanja, koji pita, promišlja, koji ne kupuje ono što mu prvo dođe pod ruku, nego se interesira koliko dođe takav proizvod negdje drugdje, objašnjava g. Rkman; onaj koji gleda rok trajanja, način čuvanja, uzima i kontrolira račun, potvrđuje jamstveni list, nazove savjetovalište "Potrošača" i raspituje se o proizvodima i svojim pravima. Nažalost, hrvatskih aktivnih potrošaća je malo. U udrugu "Potrošač" Zagrepčani se javljaju tek kada dođe do problema, makar ni onda nije kasno. Aksiom zaštite potrošača glasi da je "sustavno informiran, educiran i savjetovan potrošač - zaštićen potrošač i da je onda subjekt na tržištu roba i usluga". Savjete i upute u udruzi Potrošač možete zatražiti mailom ili telefonom te vam je pravda zajamčena.


"Krediti sa bandera"

Jedan od rijetkih slučajeva u kojemu vam nema pomoći je dizanje "kredita sa bandera" kako ih g. Rkman naziva. "To su nečisti ugovorni odnosi, uvjetovana prodaja, nepošteni poslovni običaji i agresivna poslovna praksa", objašnjava Rkman. Naravno to je i zakonom zabranjeno, a kazne su do 100 000 kuna. "U takvim slučajevima vi ne znate za koga ste zapravo ugovorom vezani, i nakon nekog vremena događa se da onaj tko je dignuo takav kredit više ne može otplaćivati preuzete obaveze, a nitko mu ne može pomoći", upozorava g. Rkman.

U zadnje vrijeme se policija aktivirala oko toga, ali jedino što oni mogu je ispitati poslovanje osobe s kojom je sklopljen ugovor, saznati porijeklo novca i tome slično. No ipak, najbolje je ne petljati se u to. Vjeruje da će u budućnosti i tu ljudi biti više zaštićeni, jer se u saborsku proceduru pripremaju uputiti zakon o kreditnim institucijama, koji bi trebao definirati tko su ti koji mogu davati kredite, pozajmice i slično, i pod kojim uvjetima, nada se g. Rkman.


Hrvatska usklađena sa Europom

Približavanje Europskoj uniji za "Potrošače" gotovo je riješena stvar. Zakon o zaštiti potrošača u potpunosti je usklađen sa europskim. Nadalje, novi zakon o obveznim odnosima, novi nacionalni program, zakon o općoj sigurnosti proizvoda i sve ostale temeljne preduvjete za pregovore sa EU su učinili. Novina za Hrvatsku je alternativno rješavanje sudskih sporova, što po novom uključuje mirenje, koje podsjeća na brakorazvodne parnice. Naime, kako bi se rasteretili sudovi, trgovci i kupci prvo moraju proći proces mirenja, a u tom vijeću za mirenje, po novom, će sjediti i predstavnici za zaštitu potrošača koji će biti podrška oštećenom kupcu. U posljednjem slučaju mirenja, kojemu je g. Rkman prisustvovao, kupac je obeštećen sa 10 puta većom naknadom štete nego ju je imao. Stoga, samo treba reagirati, jer je i mirenje isplativo.

Po novom zakonu moguće se i 14 dana nakon potpisivanja ugovora predomisliti. To je najčešće slučaj kod prodaje na daljinu i kod prodaje izvan poslovnih prostora trgovaca. Ovaj posljednji mnogima je poznat, ako su čuli ili dobili kao nagradno putovanje i pozivnicu na večeru koja uključuje prezentaciju. Ta zaključnica koja se potpisuje te večeri pri kupnji prezentiranog proizvoda, ne zadovoljava neke temeljne kriterije zaključivanja ugovora. Na primjer, postoji potpis tvrtke, ali nema pečata, ugovorni uvjeti na poleđini printani su blijedom bojom i teško su čitljivi, cijene su izražene u eurima što zakonski nije ispravno i rok za raskid ugovora je puno kraći nego je zapisano u zakonu. Dakle, odsad ako i potpišete takve ugovore, ali se u roku 2 tjedna predomislite možete ga i raskinuti.

Po medijima je kružila, mnogima primamljiva, izjava da se kupljenu stvar može bez razloga zamijeniti. No, taj američki i europski sistem još nije zaživio u Hrvatskoj. Naime 5. europsko pravo potrošača glasi: "Potrošač može ponekad promijeniti svoje mišljenje i bez posebnog objašnjenja, uz predočenje računa, vratiti proizvod. "Iako kod nas to još nije obveza, jedan mali dio trgovaca, i to elitniji dućani sa europskim brandovima, postupno počinju prakticirati to pravilo", primjećuje g. Rkman.


Zaštita

Kod e-trgovine nije problem nepoštenog trgovanja jer i takve probleme rješava udruga "Potrošač", čak i kada je riječ o prekograničnoj kupnji što je malo veći problem. Nego, najveći je problem zaštita tajnosti osobnih podataka. Zabrinjavajući je trend rasta krađe identiteta sa kojima su suočeni Ameri i dio Europljana. U 2005. godini je, putem hakerskih upada, bilo ukradeno 118 milijuna podataka Amerikanaca. Godinu nakon zabilježen je porast od 56 milijuna, a šteta nastala krađom tih identiteta za Ameriku bila je 2 bilijuna dolara. U Velikoj Britaniji katastrofa se dogodila kada je ukradena disketa sa podacima 26 milijuna poreznih obveznika. Kažu da je inače u svijetu pretprošle godine ukradeno toliko identiteta da ih hakeri nisu uspjeli sve ni obraditi. U Hrvatskoj nema takvih strašnih primjera, a po novom postoji i agencija za zaštitu osobnih podataka, koja je nadležno tijelo za reguliranje tog problema i za rješavanje takvih slučajeva.Osim da treba paziti gdje i kome na Internetu ostavljate svoje podatke i da se na zaštitnim programima ne treba štedjeti, nekog posebnog savjeta za zaštitu g. Rkman nema. Kako bi se zaštitili od kineskih i ostalih opasnih proizvoda na tržištu, važno je prije svake kupnje provjeriti deklaraciju.

Mora postojati oznaka CE,koja mora biti baš ovakva kao da ta slova tvore 2 koncentrična kruga, a ne izdužena kako znaju izgledati falsifikati. Inače, to je izjava proizvođača da zadovoljava najviše kriterije koje je propisala Europska unija. Međutim, uspoređujući cijene na području Zagreba, g. Rkman dolazi do zaključka da se stvari događaju mimo tržišnih zakona i logike i da je za to opravdana sumnja da su se veliki proizvođači i trgovci međusobno dogovorili o najnižoj cijeni po kojoj nude robu na tržištu. Čak ni "Lidl" svojim dolaskom na Hrvatsko tržište nije ništa promijenio, a očekivalo se da će kao i u Njemačkoj svojim ultra niskim cijenama stvoriti bar neku konkurenciju, što dokazuje da ni veliki strani brandovi nisu uspjeli utjecati na hrvatsku eksploziju cijena. Najveće sumnje usmjerene su na uljare i trgovce nafte, a takvo se ponašanje u EU oštro sankcionira milijunskim kaznama.

Globalizacija tržišta

Da bi tržište moglo funkcionirati putem dobrih poslovnih običaja, fair commercial practice, nužno je stvoriti dijalog između svih sudionika na tržištu; odnosno stvoriti polivalentni interaktivni mnogokutnik u kojem bi bili udruga za zaštitu potrošača, udruge poslodavaca, sindikati, predstavnici trgovaca, inspekcijske službe, sve agencije koje su regulatorna tijela i u vezi sa ministarstvima. Zadaća bi im bila uvesti reda na tržištu roba i usluga te stvoriti realne preduvjete, kako i zakone tako i provedbu zakona, da ono funkcionira temeljem dobre poslovne prakse i dobrih poslovnih običaja, uključujući naravno poštivanje osobnosti kupaca. No najbitnije od svega je da se sami kupci počnu mijenjati. G. Rkman očekuje da ljudi počnu razmišljati svojom glavom, da počnu vjerovati u to da se stvari mogu mijenjati i smatra da kakav će im biti položaj na tržištu ovisi o njima samima.

                
            

Arhiva