Zona
Ing 19032 03732

BITI KAO KAMELEON

U kakav god to „vrli novi svijet"i sutra zakoračili, sigurno će nam od osnovne opreme u našim paketima trebati vladanje samodisciplinom, sposobnost prilagodbe te otpornost.

Bez obzira na to kakva će nam stvarnost izgledati kad se ponovno krenemo baviti svojim svakodnevnim aktivnostima, ne pitam se samo možemo li, već i trebamo li nastaviti sa istim načinom života.

U kakav god to „vrli novi svijet“ mi sutra zakoračili, sigurna sam da će nam od osnovne opreme u našim paketima trebati vladanje samodisciplinom, sposobnost prilagodbe te otpornost.

Svako novo vrijeme od nas zahtijeva prilagodbu na promjenu. Kao što je Darwin rekao, najvažniji čimbenik za preživljavanje nije ni inteligencija ni snaga već prilagodljivost. Promjene koje dolaze nisu možda nešto na što ćemo moći utjecati ili ih odabrati, ali možemo utjecati na to kako odgovaramo na njih. To je naš mikrosvijet koji možemo mijenjati. Mi živimo u svijetu gdje se stvari oduvijek mijenjaju. Ono što je danas točno, sutra ne mora nužno biti. Sve se kreće i ne čeka nas da se prilagodimo. Međutim, ako se ne prilagodimo, nestajemo. Pogledajmo prirodu i primjetit ćemo bezbroj vrsta koji se svojim izgledom prilagođavaju svom prirodnom staništu kako bi pospješili preživljavanje. Sjetite se kameleona koji imaju sposobnost mijenjanja boje kože, ovisno o staništu i raspoloženju.

Što je to na što ćemo se mi trebati naviknuti u budućnosti? Stvari koje su bile nezamislive prije dvadeset godina, danas su naša stvarnost. Naši djedovi i bake ne mogu ni pojmiti aplikacije kojima se danas tako vješto koristimo. I nama su to u samome početku bile nevjerojatne promjene, a danas ih ne dovodimo u pitanje i smatramo uobičajenima. No, kao da se sve odvija i mijenja puno brže. Nosi li naša budućnost situacije u kojima nećemo biti sigurni gledamo li u hologram ili stvarnu osobu ispred sebe? Koliko daleko možemo ići?

S druge strane, možda će ipak vrijeme koje dolazi zahtijevati od nas da naučimo više živjeti u skladu s prirodom, da sami uzgajamo hranu, da budemo prisutniji i da više cijenimo ono što imamo ovdje i sada. Dolazi li ipak vrijeme kreativnog rada, veće tolerancije i svjesnijeg čovječanstva?

Što će ova nova promjena tražiti od nas, koje sposobnosti trebamo imati? Jesmo li spremni?

Osim očite potrebe za prilagodljivošću i fleksibilnošću, važno je imati svoj puni kapacitet, biti cjeloviti kako bi sve što se oko nas događa mogli izdržati, probaviti, preživjeti. Način života koji smo živjeli čovjeka je odvojio od njega samoga, pažnju smo usmjerili na vanjski svijet i kao posljedicu smo dobili nesklad, necjelovitost. Kako u vanjskom svijetu, tako i u našem tijelu. Odvojii smo se od tijela, postavši nesvjesni što se u njemu događa i tako izgubili beskrajne mogućnosti koje imamo kada su um, tijeo i duh usklađeni. Ovo vrijeme sada traži da se ponovno nađemo i povežemo sa svim svojim dijelovima, da ojačamo imunitet, da upoznamo sebe. Bez ozbira na ono što dolazi, mi smo tu, upravo u ovom vremenu i pobjeći ne možemo već kroz sve moramo proći. No, često od stvarnosti bježimo kroz razne ovisnosti i ne suočavamo se jer nam to izaziva nelagodu. Sve što se i sada događa sigurno nam stvara osjećaje nesigurnosti, straha, brige, neizvjesnosti.

Međutim, najzdraviji način suočavanja sa svim što se događa u vanjskom svijetu jest da upravo pogledamo u sebe, u svoje emocije i budemo ih svjesni. Kaos koji pronalazimo u vanjskom svijetu možemo pronaći i u sebi samima ako bolje pogledamo. Kolektivni strah i paniku također možemo pronaći u sebi, ako malo osjetimo svoje tijelo; zgrčio se negdje u našem trbuhu, našem srcu, čuči u našim nogama. Rješenje nije u pogledu van, nego unutra u tom osjećaju.

Imunitet možemo jačati dodacima prehrani, vanjskim čimbenicima, no dok ne budemo svjesni što se unutra događa, nismo napravili ništa. Kada primjetimo ono što osjećamo u sebi bez prosuđivanja i nestrpljenja da se riješimo toga, tada smo u trenutku i svjesni smo. Tada su um i tijelo na istome mjestu, u sadašnjosti, i tada imamo svoj najveći kapacitet i vraćamo svoju osobnu moć. Kada nam um luta po prošlosti ili budućnosti, odvajamo se od tijela jer tijelo je uvijek samo ovdje, nije u jučer i nije u sutra. Ključ je upravo u toj cjelovitosti. Tu je naša najveća snaga za sve, pa tako i za promjene. Tu počinje sve. Kao takvi, spremniji smo i otporniji na novo, na prilgodbu, na opstanak.

Da bi mogli prihvatiti bilo što, moramo najprije prihvatiti i razumijeti sebe. Poznavati sebe, svoju istinsku prirodu, svoj originalni identitet i naučiti upravljati svojim emocijama. Kada se duboko usidrimo u sebi, sve vanjske oluje lakše ćemo proći. Taj dio moramo napraviti svatko za sebe, za svoj unutarnji svijet.

Vjerujem da je to oduvijek bilo tako, a sad kao da se sve odvija u petoj brzini. U istoj smo igrici, samo na nekoj drugoj razini.

 Autorica teksta je Kristina Smolić Lerš, više o njezinom radu saznajte ovdje

Arhiva