Zona
Fotolia 50658365 xs

60% HRANE KOJU JEDEMO JE GENETSKI MODIFICIRANO

Znate li da je 60% namirnica koje se nalaze u trgovinama diljem svijeta barem djelomično genetski modificirano. Ljudi ne znaju što jedu i prisiljeni konzumirati genetski modificiranu hranu koja je iznimno štetna.

Uzgoj i korištenje genetski modificirane hrane već je godinama sporno pitanje u svijetu. Neki smatraju da igranje s DNK-om nikako ne može biti pozitivno, te da bi eksperimentiranje s genetski modificiranom hranom trebalo zabraniti, dok drugi genetski modificiranom hranom planiraju riješiti pitanje gladi u svijetu.

Večina ljudi, nedovoljno ili nimalo informirana, smatra da je genetski modificirana hrana štetna, ali da su pesticidi (koji se u GM hrani ne koriste) ipak štetniji. Budući da smatraju da se u današnje vrijeme ljudi ionako nezdravo hrane, ne vide razlog za paniku koja se uzdigla oko GM hrane. U svakom slučaju, prema tom pitanju postoje dva suprotstavljena stajališta, gdje jedni tvrde da je GM hrana blagodat našeg doba, a drugi da je ona zlo koje će čovječanstvo odvesti u propast, te ističu da se proizvodnjom genetski modificirane hrane upravo izvršava najveći biološki eksperiment na čovječanstvu.

Što je genetski modificirana hrana?

Genetski modificirana je ona hrana koja je proizvedena metodama molekularne biologije, točnije tehnologijama genetičkog inženjerstva. Proizvodi se odstranjivanjem dijela genetskog materijala jednog organizma, koji se zatim umeće u genetski materijal "domaćina" s ciljem poboljšanja njegovih svojstava. Tako dobiven genetski materijal ne samo da ima nova svojstva, već ista prenosi na buduće generacije.

Genetsko modificiranje moguće je i između jedinki različitih vrsta, a prema većini podataka oko 60% prehrambenih proizvoda koji se prodaju diljem svijeta barem je djelomično genetski modificirano. Genetski modificirana hrana proizvodi se od 90-ih godina prošlog stoljeća, a prva tako proizvedena biljna kultura koja se pojavila na tržištu je rajčica koju su na tržište izbacili Amerikanci 1994. godine.

Prednosti genetski modificirane hrane

Genetski modificirana hrana otpornija je na određene insekte, viruse, gljivice i pesticide, što olakšava njezinu proizvodnju i povećava prinose. Zbog njihove otpornosti nije potrebna ni upotreba određenih insekticida i pesticida što ih čini "zdravijim", a samim tim smanjuje se i zagađivanje okoliša.

Glavni argument pobornika genetski modificirane hrane je smanjivanje gladi u svijetu, što opravdaju činjenicom da bi se s ovim tempom rasta stanovništva broj ljudi na zemlji za 100 godina mogao popeti na 10 milijardi. To znači da bi se u budućnosti proizvodnja prirodno proizvedene hrane trebala udvostruči, što je nemoguće ako se uzmu u obzir trenutačno raspoložive obradive površine. Tu bi u pomoć trebala uskočiti genetski modificirana hrana, koja zbog svoje otpornosti i mogućnosti prilagodbe različitim klimatskim uvjetima može proizvesti hranu na prostorima gdje je to prirodnim putem nemoguće. GM hrana također može dati veće prinose, smanjujući gubitke koji se događaju zbog raznih insekata i parazita, a radi se i na proizvodnji određenih biljnih vrsta koje bi sadržavale određene ljekovite supstance.

Negativne strane genetski modificirane hrane

Ono što protivnici najviše zamjeraju proizvođačima genetski modificirane hrane jest njezina nedovoljna testiranost, iz čega slijedi da ni dugoročno gledano ne možemo znati kakve posljedice konzumiranje genetski modificirane hrane može imati na ljude. Smatra se, iako nije dokazano, da takva hrana povećava rizik od nastajanja raka i alergijskih reakcija kod ljudi, kao i to da oslabljuje njihov imunološki sustav.

U prilog toj tezi ide činjenica da je otkako se genetski modificirana soja uvozi u Veliku Britaniju broj ljudi alergičnih na soju porastao za 50%. Smatra se da se čovjek kroz povijest prilagodio DNK-u namirnica koje konzumira i to kroz spor proces prilagodbe, dok genetski modificirane namirnice sadrže tzv. "vanjski gen" na koji čovjek nije naviknut, te bi proces privikavanja mogao prouzrokovati niz negativnih posljedica na njegovo zdravlje. Smatra se i da bi takva hrana mogla prouzrokovati otpornost na antibiotike koji se koriste u borbi protiv najčešćih infekcija.

Incidenti vezani uz proizvodnju GM hrane

Večina od ukupno 36 afričkih zemljoradnika koji su se bavili proizvodnjom genetski modificiranog pamuka, doživjeli su 2005. godine teške gubitke usjeva. Umjesto njihova povećanja koje bi GM biljke trebale omogućiti, njihovi su usjevi skoro u potpunosti propali, iz nerazjašnjenih razloga.

U Kanadi se pak dogodio slučaj da je jedan zemljoradnik sadio uljanu repicu, dok su pored njegova imanja prolazili kamioni koji su prenosili genetski modificiranu uljanu repicu koju je vjetar prenio na njegove usjeve. Međutim šokantna vijest je bila da je Monsanto, proizvođač GM uljane repice, tužio zemljoradnika zato što je Monsantovo intelektualno patentirano vlasništvo raslo na njegovom posjedu. Još nevjerojatnija je činjenica da je Monsanto dobio tužbu, te je zemljoradnikov usjev pripao njima.

Tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća dogodio se još jedan incident koji se povezuje s genetski modificiranom hranom. Naime, između 5 do 10 tisuća ljudi razboljelo se zbog konzumiranja L-triptofana, dodatka hrani koji je proizveden pomoću genetski modificiranih bakterija, zbog čega i danas mnogi tvrde da eksperimentiranje s genetskim modifikacijama biljaka može biti štetno za ljude.

Jeff Smith, aktivist i autor knjige "Sjeme obmane" tvrdi da genetski modificirana hrana nije čak ni pravilno testirana. Naime, on tvrdi da je genetski modificirana soja razvodnjena s uobičajenih 12 na 1% dok su hranili životinje prilikom istraživanja, te da je mlijeko pasterizirano 120 puta duže nego što je to inače uobičajeno.

Gdje se nalazi GM hrana

Države koje prednjače u proizvodnji genetski modificirane hrane su SAD, Argentina, Kanada, Brazil, Kina i južnoafričke zemlje. Genetski modificirana hrana najviše pobornika ima u SAD-u, gdje se građani uglavnom pozitivno izražavaju prema takvim namirnicama, jer imaju potpuno povjerenje u američku Agenciju za hranu i lijekove (FDA), te Agenciju za zaštitu okoliša (EPA), koji kontroliraju namirnice.

Europska Unija, Japan i Australija, traže da se genetski modificirana hrana koja dolazi u njihove zemlje propisno označava kako bi kupci mogli imati pravo izbora. Zakon o hrani, sukladno s propisima EU-a, a koji se primjenjuje i u Hrvatskoj, uređuje uvjete za stavljanje hrane koja je genetski modificirana na tržište. Prema njemu se hrana i sastojci hrane koji sadrže ili potječu od genetskih modificiranih organizama svrstavaju u kategoriju tzv. "nove hrane", koja se do sada nije znatno rabila za prehranu ljudi u Hrvatskoj.

Najprodavanije genetski modificirane namirnice su rajčica, riža, soja i kukuruz, no oni se nalaze i kao djelomičan sastojak u drugim namirnicama, pa se tako bjelančevine izdvojene iz genetski modificirane soje pod nazivom "biljne bjelančevine" dodaju u mnoge mesne proizvode poput nadjeva za rafiole i tortelline, a sojino brašno najčešće je pomiješano s pšeničnim brašnom radi bolje hranjivosti. Soja se koristi i u 90% keksa i pekarskih proizvoda radi povećanja prhkosti, a lecitin iz soje se koristi i kao emulgator u čokoladi i sličnim proizvodima.

Škrob iz genetski modificiranog kukuruza nalazi se u začinima za salate, a kukuruzne pahuljice najčešće sadrže genetski modificirano kukuruzno brašno. Sastojci iz genetski modificiranog kukuruza nalaze se u majonezi i raznim umacima, pivu, namirnicama za dojenčad, pudinzima, sladoledu, žvakačim gumama, raznim kremama i juhama iz vrećice, te mnogim drugim proizvoda.

Sve to samo upućuje na činjenicu da zapravo ni ne znamo što jedemo, te da smo, htjeli mi to ili ne, prisiljeni konzumirati genetski modificiranu hranu, za koju još ne znamo zasigurno koliko nam čini štete ili koristi. Koliko je proizvodnja takve hrane raširena potvrđuje činjenica da se genetski modificirana hrana 1996. godine proizvodila na površini od 1.5 milijuna hektara, a danas se prostire na više od 21 milijuna hektara. No ako ste među onima koji ne žele eksperimentirati s genetski modificiranom hranom, u trgovinama uvijek možete tražiti namirnice s oznakom BIO, kojom se označava da te namirnice nisu ni na koji način genetski modificirane, iako su najčešće nešto skuplje od onih genetski modificiranih, prilagođenijih džepovima puka.

Arhiva