Zona
Fotolia 89284379 xs

BIJEG OD ISTINE

Mislimo da smo dobri, da činimo dobro, pa stoga ne možemo raditi krivo, i kako se netko onda usuđuje reći da nešto radimo pogrešno.Ljudi se boje negativnog, bježe od toga u strahu, a kao rezultat onda bježe od istine i stvarnosti. Saznajte više.

Mnogi su uvjereni da je stalno ponavljanje vlastitog samo-porobljavanja kroz glasovanje za gospodare koji upravljaju aspektima njihovog života "dobro", "moralno" i "odgovorno". Pokušaj negiranja ovakve stvarnosti pomoću izravne istine često stvara suprotan učinak, te ljudi odbijaju duboko kontrastne i kontradiktorne istine u korist neistina. Oni misle da su dobri, posebno kada čine akcije X (glasovanje, etatizam, karnizam, itd), pa kako se onda usuđujete pokušati im reći da te akcije X nisu dobre, a time i da oni nisu dobri. Takav automatizirani zaključak o stvarnosti je nepodnošljiv. Onda im se ne sviđate zato što ste "negativni" ili "toksični" prema njihovoj "stvarnosti", te ih (ili netko drugi) odvlačite od njihovih "dobar-osjećaj" self-koncepata, self-imagea i svjetonazora koji im pružaju "blagostanje". Ovdje je prisutna obrana neznanja, kojom pokušavaju negirati pobijanje njihovih prividnih self-koncepata.

Emocionalna kontrola uma se koristi kako bi se ljudi osjećali dobro vezano za neku akciju, kako bi ih se uvjerilo da je to dobro, da bi ih se držalo u neznanju o tome kako nastavljaju biti u svom vlastitom zatvoru, te kako bi onda postali sretni zbog svog vlastitog porobljavanja i čak molili za to porobljavanje. Dokle god oni imaju sliku o sebi da su "dobri" i "moralni" u svojim trenutnim djelima, oni mogu i dalje raditi ono što rade, te ne trebaju promišljati i promijeniti stvari iz pozicije razumijevanja korijena uzročnih faktora zbog kojih su stvari onakve kakve jesu. Nakon što se promijene više neće činiti pogrešne akcije X, te neće moći biti kritizirani zbog grešaka, pa se više ne moraju zavarati misleći da je krivo dobro, da su "dobri", "moralni" i "ispravni " za obavljanje akcije X.

Cijeli problem u svijesti ove vrste je vezanost za sebe, kao statičnog bića. Mislimo da smo dobri, da činimo dobro, pa stoga ne možemo raditi krivo, i kako se netko onda usuđuje reći da nešto radimo pogrešno, negativno, zlo itd. Mi želimo sebe smatrati dobrima i poricati negativnosti self-imagea koji smo izgradili. "Ti samo spuštaš ljudima!" "Ti samo osuđuješ!" "Samo želiš biti superioran!" Pseudo-duhovnjaci smatraju da "Svaka neželjen savjet je vrlo iritantan i uopće ne pomaže." Da, kad ste lažnjak koji ne drži do istine i morala, naravno da se ne želite mijenjati, razvijati i liječiti se, vi se zadovoljavate time da ste statično biće zadovoljno sa svojim neznanjem. Ljudi se vežu za svoje statično lažno niže Ja, kao i za strah od razvijanja prema višem Ja.

Ljudi se boje negativnog, bježe od toga u strahu, a kao rezultat onda bježe od istine stvarnosti. Jedini izlaz je liječiti, rasti, razvijati se kroz istinu, a nikako nije u negiranju, poništavanju, odbacivanju i ignoriranju. Surova stvarnost treba biti izražena u svom pravom svijetlu. To će stvoriti napetost, pritisak i trenje u njihovoj stvarnosti, a tvoje je da stvoriš smetnju, sukob, kontroverzu, te protivljenje njihovoj neistinitosti. Ljudi se boje suočavanja s istinom i strah ih je preuzeti odgovornost potrebnu da se stvari u životu doista promijene.

Autor teksta je Kris Nelson, autor i vlasnik web portala Evolve Consciousness.

Arhiva