Zona
Girl 2848057 1920

AMBICIJA ILI SVRHA

Jesmo li ambiciozni i ili ono što stvaramo proizlazi iz nekog posebnog inspirirajućeg mjesta?Koja je uopće razlika, saznajte više.

Ambicioznost može proizlaziti iz potrebe da "se ostvarimo", "izgradimo brand", "osiguramo si materijalnu sigurnost", "da u drugima izazovemo poštovanje, prihvaćanje, ljubav", "da stvorimo nešto i budemo netko", da nam se dive... Zapravo, takva vrsta ambicioznosti proizlazi iz nedostatka, manjkavosti, osjećaja nepotpunosti i nedovoljnosti koji nas ispunjava. Može zvučati grubo ali zapravo je istina. Ono što iz takve pozicije stvaramo nije najbolje što možemo.

Mi smo uvijek netko i nešto i kada bi stvarali iz svoje originalnosti, neopterećeni što će tko o tome misliti i hoće li nas netko zbog toga voljeti, tada bi to bilo stvaranje iz svrhe ili dharme. Možemo to nazvati i stvaranje iz ljubavi i to će uvijek biti posebno.

Cvijet koji raste do drugog cvijeta ne takmiči se s njim u svojoj boji, mirisu i ljepoti, on samo cvijeta i postoji, i baš kao takav je jedinstven.

Što se to onda dogodi da samo čovjek u prirodi zanemaruje svoju originalnost i nošen Egom pokušava biti poseban natječući se, uspoređujući i prodajući sebe za mrvu prihvaćanja, za aplauz.....Gdje smo izgubili hrabrost biti originalni? Samo čovjek koji je originalan može biti istinski slobodan jer on nije uvjetovan vanjskim svijetom, njegov osjećaj za vrijednost dolazi iznutra, ne izvana od broja lajkova ili šefovih pohvala. Ako radimo da budemo u pravu, da nas prihvate, da nas vole ili zaštite, da nam se dive onda nismo u svojoj istini već kreiramo iz određenog straha i to će uvijek krenuti krivo..Bilo da se radi o poslu, odnosima ili nećem trećem.

Postoji negdje u nama ljudima uvjerenje da je baš ovaj trenutak u kojem smo sada manje bitan od onog idućeg koji tek dolazi i to nas ometa u tome da budemo ovdje i sada. Kada smo ovdje i sada možemo biti kreativniji, inspirirani, originalni. Kada smo svojim mislima već u sutra,kada svoje djelo provlačimo kroz filtere tuđih mišljenja i potvrda, odobravanja, zapitajmo se s kojim ciljem radimo to što radimo?

Ono što ne radimo iz moranja, kalkulacija, nego iz dubine svoga bića i iz ljubavi, to raste i uspijeva.

Imate li nešto takvo u svom životu? Radite li nešto, ne zato što od vas očekuju ili morate, zato što će vas pohvaliti, nego zato jer to radite iz cijelog svog bića, u tome maksimalno uživate i uopće vas nije briga što će drugi reći o tome? U takvom nečemu nema težine, laži, moranja, trebanja, nema komplikacija, to je flow.

Na kraju, "isplati" li se ovaj život živjeti iz ambicije ili iz svrhe? Pitanje na koje bi svakako sebi trebali odgovoriti. 

Autorica teksta: Kristina Smolić Lerš, više o njezinom radu saznajte ovdje

Arhiva