
ALTERNATIVNO LIJEČENJE BILJEM
U suvremeno doba, budući da ljudi teže što zdravijem načinu prehrane i općenito takvom stilu života sve više ljudi okreće se liječenju biljkama. Liječenje biljem, poznato kao i fitoterapija, najstarija je vrsta medicine, stara viiše od 16000 godina.
Liječenje
biljem, poznato kao i fitoterapija, najstarija je vrsta medicine, te su
plemena lovaca sakupljača već prije 16.000 godina skupljala informacije
o ljekovitosti pojedinih biljaka, a u Babilonu su već 3000. godina
prije Krista izrađivane biljne tablete s glinom. U nekim društvima
fitoterapija je i danas jedini oblik liječenja, a Kina je zemlja s
najdužom neprekinutom tradicijom biljne medicine. Sam Pitagora je u 6.
stoljeću prije Krista u svojoj školi u Grčkoj predavao o liječenju
biljem. U suvremeno doba, budući da ljudi teže što zdravijem načinu
prehrane i općenito takvom stilu života sve više ljudi okreće se
liječenju biljkama.
"Procjenjujem da unazad 20 godina je bilo negdje 5-6% stanovništva
sklono primjeni takvog ljekovitog bilja, a sada da je negdje 15%, pa
čak i više", kaže dipl. ing. prof. kem. Željko Sobotka, savjetnik za
samopomoć s ljekovitim biljem i ostalim namirnicama u Prirodoslovnom
društvu "Ljekovita biljka".
Liječenje biljem danas je alternativni način prevencije, te liječenja
blažih oblika bolesti. Ako fitoterapijom i ne izliječimo bolest, u
organizam u svakom slučaju unosimo vrijedne tvari poput vitamina,
eteričnih ulja, antioksidansa, minerala i sličnih tvari koji pomažu pri
jačanju organizma te čišćenju od štetnih tvari. "Recimo kod prijeloma
kosti, biljke ne mogu sastaviti kosti, ali mogu ubrzati zarašćivanje,
znači kad liječnik sastavi kosti u traumatološkoj bolnici, onda se može
ubrzati zarašćivanje recimo piskavicom ili grčkim sjemenom, koje se
upotrebljava kao brašno u obliku začina, zamiješa se 2 do 3 male žlice
po obroku u jelo i na taj način vi možete za jednu trećinu ubrzati
zarašćivanje, tako da ljudi koji su po tri tjedna u bolnici mogu
boravak skratiti na dva tjedna", objašnjava dr. Sobotka.
Nestručno korištenje prirodnih lijekova
Mnoge države imaju razne agencije i komisije koje ispituju
djelotvornost i eventualnu štetnost pojedinih biljaka, na temelju
kliničkih istraživanja. Od razvijenih zemalja koje imaju takve komisije
najbolji su primjeri Njemačka, Francuska i SAD, gdje su objavljene i
monografije o ljekovitim biljkama, a biljni lijekovi se primjerice u
Njemačkoj mogu dobiti i na recept od obiteljskog liječnika.
Ono što ponekad biljne lijekove čini naizgled nedjelotvornima, jest da
ih se često prijavljuje kao dodatke prehrani, pa budući da ne prolaze
kroz dodatne analize, često su u nedostatnim količinama, pa
koncentracija ljekovitog bilja u jednom takvom čaju, koji je etiketiran
kao dodatak prehrani, nije dostatna da bi se dobio učinak koji bi ta
biljka mogla imati da je uzimana na način koji je preporučio stručnjak.
Tako ljudi koji nisu dovoljno informirani, a započinju liječenje bez
prethodnog savjetovanja, često budu razočarani "neučinkovitošću"
biljnog lijeka. Slično je i s esencijalnim uljima koja imaju široku
primjenu, od jačanja organizma do opuštanja uma kroz mirise, a koja su
deklarirana kao mirisi. Na njihovim pakiranjima često nije navedeno iz
kojeg su dijela biljke rađena i na koji način su prerađene, što je
bitno u djelovanju samog ulja.
O liječenju na svoju
ruku, dr. Sobotka kaže: "Bilo bi najbolje, kad ti ljudi dobe
informaciju o opasnostima određenih biljaka, tj. ako to znaju, onda s
ovim drugim biljkama mogu piti čajeve koliko im srce želi, čak i do
dvije litre dnevno i ništa im neće biti, ali ako se uhvate neke otrovne
ili poluotrovne biljke, a ne znaju o tome, onda si mogu jako puno
naškoditi zdravlju".
Kombinacija biljnih preparata s farmacijom
Nisu svi dijelovi biljke, jednako ljekoviti, pa se uvijek uzima onaj
dio koji sadrži najveći udio tzv. "biljne droge", a to može biti lišće,
cvijeće, stabljika ili korijen. Ljekoviti biljni preparati rade se u
više oblika, npr. u obliku čajeva koji su najrašireniji, zatim tinkture
koje su jačeg djelovanja od čaja, jer sadrže veći udio ljekovite tvari,
pa masti, ulja i losioni koji služe za vanjsku primjenu. Biljni
lijekovi se danas u svijetu najčešće prave od češnjaka, ginko bilobe,
ginsenga i gingera dok se među najljekovitije biljke našeg podneblja
ubrajaju stolisnik, kadulja, marulja, kopriva i maslačak.
Što se tiće uporabe farmaceutskih lijekova s biljem dr. Sobotka kaže:
"Ako je problem akutne prirode onda je najbolje da liječnik poćne svoje
liječenje i da smiri situaciju, a ako je problem kronične prirode onda
lijekovi pomažu kao i biljke. Mislim da su biljke mnogo pogodnije za
ljudski organizam od farmaceutskih pripravaka, koji su vrlo jakog
djelovanja i gdje se tek nakon nekoliko godina vide štetne nuspojave
koje ti farmaceutski pripravci imaju".
Ono što biljne
pripravke razlikuje od uobičajenih lijekova jest vrijeme potrebno da bi
počeli djelovati, jer preparatima od ljekovitog bilja ponekad treba i
po nekoliko tjedana da bi pokazali rezultate, dok medicinski lijekovi
pokazuju učinkovitost mnogo prije.
Dr. Sobotka kaže da
mu se za pomoć uglavnom javljaju žene, oko 90% njih, i to pretežno
populacija žena u dobi od kojih 45 do 75 godina, dok su muškarci manje
skloni primjeni biljnih lijekova. Tegobe zbog kojih mu se pacijenti
najčešće javljaju su dišni problemi, problemi s probavnim traktom,
mokračnim putovima i hemoroidima.
Nova otkrića djelovanja biljaka
Danas se u fitoterapiji, uz iskustva dobivena stoljećima primjene
ljekovitih bilja, kombiniraju i nova znanstvena otkrića. Međutim prije
početka korištenja biljnog lijeka, lijek valja prvo iskušati zbog
moguće alergijske reakcije, a tek potom krenuti s liječenjem, koje je
uvijek bolje provoditi pod nadzorom stručnjaka, budući da mnoge biljke,
uz nestručno rukovanje, mogu izgubiti ljekovita svojstva. Tako mnoge
čajeve, kao primjerice čaj od nane, koji pomaže pri otklanjanju boli i
iskašljavanju, ne treba kuhati, jer se na taj način gube ljekovita
svojstva, već ga treba samo politi vrelom vodom.
Svojstva većine ljekovitih biljaka već su otkrivena, no neka se još
uvijek otkrivaju. "Nažalost za neke biljke se pronalazi da su zapravo
poluotrovne ili otrovne, a prije se to nije znalo. Primjer je oman
korijen, koji je nekad bio jako hvaljena biljka, a on je dosta otrovan
za jetru. Pa čak i dupčac, isto tako, nekad hvaljena biljka za jetru.
Tako da treba biti oprezan sa tim biljkama.", ističe dr. Sobotka.
"I čajeve i kapi i masti i ulja i sve druge preparate, losione i kreme
pripremamo sami, slažemo vlastite recepte i po tim receptima pripremamo
te biljne preparate. Povratne reakcije su sve pozitivne, znači biljke s
kojima mi manipuliramo ovdje nisu ni otrovne, ni poluotrovne, sve su
biljke blago djelujuće, neke malo jače djelujuće, ali ne da bi bile kao
poluotrovne.", dodaje dr. Sobotka.
Za kraj, evo nekoliko najjednostavnijih primjera prirodnih lijekova:
Kamilica protiv bolova bilo kojeg dijela tijela: najbolje je koristiti kao prah od suhih cvjetova kamilice, pomiješan sa žlicom šećera i malo tople vode, 3 do 4 puta dnevno.
Limun za pročišćavanje krvi, bolji rad jetre i slezene: limun prepoloviti, iscijediti sok te dodati prstohvat soli, dobro izmiješati i uzimati 1 do 2 puta na dan.
Limun protiv glavobolje: popije se sok od jednog iscijeđenog limuna, pomiješan sa žlicom mljevene kave, i zatim se prilegne...
Med i mlijeko protiv anemije: u šalici mlijeka ukuhati žlicu meda i popiti natašte svako jutro.
A evo i jednog video recepta